Bijeljina

Arkan je predao kontrolu Bijeljine SDS-u. Masovno etničko čišćenje je usljedilo a uspostavljeno je devet logora za zarobljenike.

Svih sedam džamija u gradu je uništeno. Počela je i "organizirana kampanja" izbacivanja Bošnjaka iz Bijeljine. Osnovano je i povjerenstvo za "razmjenu stanovništva" koju je vodio Vojkan Đurković a uključivao je Mauzerove Pantere. Đurković je tvrdio da su Bošnjaci otišli dobrovoljno, te da je Bijeljina dio "svete srpske zemlje".

Masovna silovanja na području Bijeljine

Protjerivanja su trajala sve do 1994., a tijekom ljeta započet je "sistematski program" sa ciljem "izbacivanja preostalih Bošnjaka i dobivanja imovine i novaca od njih".

Procjenjuje je se da je u četničkom divljanju u Bijeljini tokom aprila 1992. godine, te kasnijim zločinačkim radnjama ubijeno između 700 i 1000 ljudi mahom Bošnjaka, ali bilo je i Albanaca, Roma, te nekolicina Srba, probosanske, antičetničke orijentacije.

Inače, četnici su imali običaj da ovakve Srbe ubiju.