Tog dana "Tigrovi" koje je vodio zločinac Željko Ražnatović Arkan okupirali su Bijeljinu. Ulaskom u Bijeljinu Arkan je preuzeo vlast u gradu te naredio sistematsko zlostavljanje i ubijanje muslimanskog stanovništva.
Foto Ron Haviv
Tada je ubijeno najmanje 48 civila Bošnjaka. Leševi su danima ležali po ulicama. Sljedećih mjeseci nastavio se neviđen teror, pljačka ubijanje i protjerivanje Bošnjaka.
Na prvi dan Bajrama, 4. aprila Arkanova Srpska Dobrovoljačka Garda (SDG) ovladala je Bijeljinom. Arkan je tada u izjavi za medije govorio o "oslobođenoj Bijeljini". Dok su Arkanovci "oslobađali Bijeljinu", na minaretu džamije lepršala je srpska zastava, koju je Arkan postavio po ulasku u Bijeljinu.
Bijeljina, april 1992. godina: "Slike Haviva su obznanile početak genocida u Bosni..."
Bijeljina je tada, bez većeg otpora, pala u ruke Arkanu, pod čijom komandom su bile jedinice koje su vodili Ljubiša Savić Mauzer i Vojkan Đurković. Šešeljevci na čelu sa četničkim vojvodom Mirkom Blagojevićem pružali su im pomoć. Na meti zločinca prvi su bili ugledni i bogati Bijeljinci. Nakon toga, krenuli su ubijati svakoga na koga su naišli.
Arkanovim zločincima na bijeljinskim ulicama direktno su komandovali Marko Pejić zvani Peja Ciganin, Nebojša Đorđević Šuca, izvjesni Bojke i Vladimir Homa Rus. Nisu znali ko je ko u Bijeljini, i ubijali su uglavnom one na koje su prstom pokazale komšije, bijeljinski Srbi.
Ron Haviv obznanio je zločin i početak genocidne putanje
Fotografija američkog fotografa Rona Haviva, na kojoj se arkanovci iživljavaju nad ubijenim bijeljinskim civilima kod Krpića džamije i bijeljinske bolnice, postala je simbol bosanske strahote. Ron Haviv bio je slobodni fotoreporter i u Bijeljinu je došao s Arkanovom gardom. Njegove fotografije ubijanja Bošnjaka i Albanaca na ulicama Bijeljine objavili su svi važniji listovi u svijetu.
Visoka delegacija predvođena ratnim zločincima Biljanom Plavšić i Fikretom Abdićem, došla je tog aprila 1992. godine u Bijeljinu. Nakon obilaska grada, Biljana Plavšić "zahvaljuje" Arkanu, te proglašava "oslobođenje" Bijeljine, što ostaje trajno zabilježeno televizijskim kamerama.
Logor Batković
U periodu od 1992. do 1995. godine, u logoru Batković bilo je zarobljeno i mučeno između 3.000 i 4.000 civila Bošnjaka iz Posavine, Podrinja i Krajine. Od stražara je jedino osuđen Gligor Begović, kojem je pred Sudom BiH izrečena kazna od 10 godina.
Logor Batković - Mjesto mučenja i ubistva
U ovom zloglasnom logoru ubijeno je oko stotinu logoraša, a veliki broj njih ubijen je u živom štitu ili pri kopanju rovova na prvim borbenim linijama. Logor Batković zatvoren je tek nakon što je potpisan Dejtonski sporazum.
Pahuljice
U noći između 24. i 24. septembra 1992. godine dogodio se najveći pojedinačni zločin u Bijeljini, užasan i zbog broja ubijenih, ali još više zbog izbora žrtava i razloga zbog kojeg je počinjen. Te noći je bijeljinska policija blokirala glavnu ulicu u naselju Bukreš, ulicu koja vodi prema selu Amajlije, nedaleko od Kasarne, a pripadnici specijalne policijske jedinice MUP-a RS, poznatoj pod nazivom “Pahuljice”, kojoj su komandovali ministar policije Mićo Stanišić i njegov zamjenik Tomo Kovač i, naravno, Radovan Karadžić, upala je u kuće od broja 154 do broja 160 i podigla, sa spavanja, 22. ukućana, od toga sedmero djece i osam žena, od kojih su četiri bile starije od 60 godina. Niko nije čuo galamu.
Da li su im rekli da idu u razmjenu ili je strah zaledio riječi na usnama? Poslije je jedan od policajaca koji su čuvali stražu ispričao da se čuosamo krik Amire Sarajlić, kad su ih ubacili u kamion :”Gdje mi je Ado?” A njen mali, šestogodišnji sin Ado, zavukao se bio pod jorgan, nije mogao da se razbudi. Jedan od zločinaca se vratio u kuću, našao malog i donio ga majci. Ona nije znala šta ih čeka.Onje tačno znao gdje dijete nosi.
Odveli su ih u Balatun, na obalu Drine, i sve ih pobili. Ujutro su naredili nekima od mještana da leševe pobacaju u Drinu.