U Brčkom su počinjeni zločni, gdje je ubijeno najviše Bošnjaka, od strane vojnih i paravojnih srpskih snaga iz Republike Srpske i Srbije i Crne Gore. Ubistva su izvršena u svim koncentracionim logorima ili sabiralištima, a najmasovnija u logoru Luka.
Pored toga, ubijeno je, prema nezvaničnim podacima, između sto i sto pedeset osoba na mostu na rijeci Savi, kojeg su srpske snage minirale 30. aprila 1992. godine.
Početak rata u Brčkom
Masovna silovanja i dehumanizacija
Zločin genocida izvršen je i u slučaju silovanja Bošnjakinja u Brčkom, odnosno Brezovom Polju. Naime, u maju 1992. godine 40 Bošnjakinja je uhvaćeno i silovano od strane srpskih snaga u Brezovom Polju, kod Brčkog, gdje je jedna od žrtava, 23-godišnja Mirsada, rekla reporteru da joj je Srbin koji ju je oteo, rekao:
„Imamo naređenja da silujemo djevojke. Stid me je što sam Srbin. Sve što se događa je ratni zločin“.
Druga žrtva, 23-godišnja Hafiza, navela je da je pokušavala da nagovori svog napadača da je ne siluje, ali on je odgovorio „Moram“. Dr. Melika Kraitmajer (Kreitmajer), vođa ginekološkog tima koja je pregledala 25 od 40 žrtava iz Brezova Polja, zaključila je da je cilj silovanja bio „da ponizi Bošnjakinje, da ih uvrijedi, uništi njjihovu ličnost i izazove šok. Ove žene su silovane ne zato što je u pitanju muški instikt. Silovane su zbog toga što je to bio cilj rata. Moj dojam je da je neko dobio naređenje da se siluju djevojke“.
Dehumanizacija, oduzimanje identiteta, svođenje žrtve na broj u redu za silovanje, biće provođeni kao strategija genocida: U logoru u Brčkom (Luka) bilo je 3000 zatvorenika.
Planirani zličin genocida izvršen je i na političkim predstavnicima Bošnjaka u Brčkom o čemu je svjedočio predratni gradonačelnik Brčkog Mustafa Ramić.
Naime, Ramić je potvrdio pred Haškim tribunalom da je 3. maja 1992. godine ubijeno tridesetoro mladih ljudi, od kojih su namanje troje bili članovi Muslimanskog omladinskog saveza, koji je vrbovao podmladak za SDA.
U namjeri da se uništi vjerska skupina Muslimana - Bošnjaka, odnosno duhovna supstanca koja svjedoči njohov ide, u Brčkom su srušene sve džamije i to kako slijedi: Džedid džamija, poznata kao Bijela džamija, Atik džamija, poznata kao Savska džamija i Hadži pašina džamija, poznata kao Drvena ili Stara džamija.
Logor Luka
Najzloglasniji logor za civilno stanovništvo s područja Brčkog bio je logor Luka, u kojem su Srbi počinili najteže zločine. Logor Luka dobio je naziv po predratnoj riječnoj luci na obali rijeke Save.
Ta luka bila je najveća predratna riječna luka u Bosni i Hercegovini, kako po količini transportovane robe tako i po infrastrukturnim objektima i hangarima kojima raspolaže. Prema Izvještaju Tadeusza Mazowieckog o stanju ljudskih prava na teritoriji bivše Jugoslavije navodi se kako su pripadnici VRS-a tokom maja i juna 1992. u logoru Luka ubili između 2.000 i 3.000 civila Brčkog, uglavnom Bošnjaka - muškaraca, žena i djece.
Logor Luka otvoren je 7. maja 1992, a prema dostupnim podacima zatvoren je 9. jula 1992. Logoraši su u njemu spavali na komadima papira i na samom betonu, u krajnje nehumanim uvjetima.
U logoru su se tokom sredine 1992. svakodnevno mogli čuti jauci zatvorenih civila i konstantni pucnji, a Srbi su leševe ubijenih, uglavnom Bošnjaka, bacali u rijeku Savu. Transport ostalih tijela do masovnih grobnica, koja su izbacivana sa stražnje strane objekta Luke, vršen je kamionima iz RO “Bimeks“.
Svake noći odvođeno je na desetine, pa čak i po stotinu civila na strijeljanje. Svi oni ubijani su na krajnje svirep i brutalan način. Pored čina strijeljanja, ubistva u logoru vršena su i “klanjem ljudi nad šahtom ili pak udarcima željeznom šipkom“.
Zločini izvršeni nad civilnim stanovništvom u Brčkom predstavljaju najteže oblike zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava.
Utvrđeno da se broj ubijenih civila kreće od oko 700 žrtava.
Civili u Brčkom, Bošnjaci, ubijani su na ulici, na kućnom pragu, kao i u logori ma specijalno pripremljenim za te namjene. Mnogi civili stradali su i na slobodnoj teritoriji usljed nasumičnih i stalnih agresorskih bombardiranja i granatiranja. Svakim danom ginulo je na desetine nedužnih bošnjačkih civila koji su spas od agresora tražili na slobodnim područjima Brčkog.
Na osnovu brojnih podataka, činjenica i izjava svjedoka, opravdano se može reći kako su na području Brčkog, za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, počinjeni brojni zločini s namjerom da se pobije i protjera sve nesrpsko stanovništvo.
Također, nad zarobljenim civilima, uglavnom bošnjačke nacionalnosti, vršen je i okrutni zločin nanošenja teških tjelesnih i duševnih povreda, što se posebno događalo u brojnim logorima na području Brčkog.