KAKO SAM UPOZNAO BIOLOŠKOG OCA-OPTUŽENOG ZA SILOVANJE...
Author: Urednik
Published: 18.02.2024
"Još sam kao mali znao svoju životu priču i način na koji sam došao na ovaj svijet . Nikad se nisam ustručavao da pričam o tome , niti mi je ikad iko mogao to da zabrani , ma koliko se trudili , nisu uspjeli.
Nakon što sam postao otac , nekoliko mjeseci poslije , dobio sam poziv od prijatelja da odemo na džumu ( vjerski obred petkom ) u Jeleč , na šta sam pristao , ali se nisam nadao ostatku dana koji se odvijao kao u magli i nevjerici (iako sam znao da se u blizini nalazi kuća Radmila Vukovića , biološkog oca koji je silovao u proteklom ratu moju biološku majku ). Nisam ni sanjao da ću pred samim početkom klanjanja džume namaza , upoznati čovjeka koji je rekao: " Vidio sam ti oca maloprije " ..
Mislio sam u sebi, pa moj otac Muharem je na vikendici , gdje sam se kiselo nasmijao , već shvativši o kome govori,nije mi puno trebalo da mi se pokvari raspoloženje. Ne znam kako sam klanjao , ne sjećam se ni kako sam abdest uzeo , ne sjećam se ni sedže ni predavanja selama , jer su mi misli već odavno na drugu stranu otišle. Nisam mogao obuzdati svoje emocije , te sam se odlučio na korak koji ću do kraja života pamtiti.
Nakon završenog obreda , zamolio sam prijatelja da me odvuče do Rataja , sela u blizini Jeleča , na šta je pristao , vjerovatno je i znao razlog , ne znam , ali pred sami dolazak pred porodičnu kuću Radmila , rekao sam šta sam naumio, te sam čuo pitanje " Jesi li siguran Alene ?" .
Ne sjećam se da sam išta odgovorio , samo sam ušao u avliju, gledao staru kuću koji je već istrošena od godina starosti i bez imalo ustručavanja , sa velikim pritiskom i željom , pokucao na vrata ... Jednom , dva , tri puta ....Odjedanput , čujem škripanje poda , koji je odzvanjao u mojoj glavi , otvaranje vrata ... Najednom , sebe starog 25 godina unaprijed... Gledam u sebe samog .. Muk....-Izvoli? ....-pitao je ...On....- Ja sam Alen Muhić. Tvoj...Ne stigoh ni izgovoriti do kraja rečenicu , prekinuo me njegov glas - " Znam ko si ..."Tih par sekundi , trajale su kao vječnost .. -Možemo li popričati ? - pitao sam drhtavim glasom , ali onako ponosno , da ne primjeti da me strah , ne zbog njega , već moje reakcije ...
"Uđi, ako želiš" - ponudi mi onako domaćinski , pomaknut na štok od vrata , raširene ruke , da uđem u kuću ...Odbio sam ,te popričasmo u 4 oka , ispred kuće , za betonskim stolom, cigaretom u ruci , o svemu . Lažima , istini , silovanju, suđenju ...
Lagao je , petljao , pokušao da spere ljagu sa svog imena .. Onako visok , krupan , guste kose , ogromnih ramena , stava , pravog muškog , sjedi ispred mene čovjek bez duše , čovjek koji je moj otac , koji je oslobođen za ratno silovanje , jer nije bilo dokaza... Na kraju , DNK je pokazao da je moj biološki otac , mada nije ni bio potreban , oči ne lažu, ako laže komad papira ... Iako je negirao i DNK i da je poznavao moju majku ...
Za mene je ratni zločinac , komad sirovine , kriminalac, i ne samo on. Bilo ko , ko je radio takve stvari , ko je ubio neduzne , silovao , pljačkao.. bez obzira na vjeru i naciju . Možda naš sud nije pravedan, ali Božiji jeste . I uvijek će biti....Slika je preuzeta za interneta. Dostupna javnosti."
(Alen Muhić)