• Genocid.ba
>
• Sarajevo
>
• priče
>
• Ubijena je u hitnoj pomoći dok je prevozila ranjenike i tako postala prva liječnica koja je stradala u opsadi Sarajeva. Na kobnu intervenciju dr. Silva Rizvanbegović je išla ranjena

O njenoj hrabrosti i danas pričaju stanovnici glavnog grada Bosne i Hercegovine, koji su se u vrijeme agresije divili njenom požrtvovanom radu. Ubijena na humanom zadatku zbrinjavanja ranjenih, doktorica Silva je postala sinonim humanizma, etike i bespoštedne brige za pacijenta.

Jedna od ulica u sarajevskom naselju Stup danas nosi ime po doktorici Silvi, a ispred zgrade Hitne pomoći postavljena je spomen-ploča u znak sjećanja na nju.

Internacionalna liga humanista je svoje najveće priznanje posthumno dodijelila prim. dr. Silvi Rizvanbegović. Ona je bila prva doktorica koja je ubijena tokom opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine. Tog kobnog 17. maja 1992. oko 22.30 sati doktoricu Rizvanbegović ubili su pripadnici JNA iz kasarne Maršal Tito, a ona se nalazila u jednim od ambulantnih kola koja su bila na putu između Kliničkog centra Koševo i Hitne pomoći.

Ona je tada zamijenila Nedima Jaganjca, sarajevskog doktora koji posljednje 22 godine živi u Americi, gdje radi za Svjetsku banku.

- Silva me je zamijenila nakon što sam tri-četiri dana stalno radio i nisam spavao. Poginula je kada se vraćala iz bolnice. Ona kao šef smjene nije trebala da ide uopće, ali nije bilo nikog drugog. Nije to bilo prvi put da radi. Imala je 14 pacijenata, koji su morali hitno da se operišu, dvojica su bila u kritičnom stanju. Da se odgodio odlazak, da se čekalo da se smiri situacija, neki od njih bi vjerovatno umrli. Ona to nije htjela da dopusti i preuzela je veliki rizik. Ona je bila ta koja je rekla: "Idem ja sa vozačem". Nije htjela da pusti vozača samog jer šta će biti sa ranjenicima ako se njemu nešto desi. Bila nam je uzor kao žena i vođa smjene. Nismo mogli da se i pored straha pokažemo manjim od nje. Znala je ona to. Čini mi se da su išli sa dva automobila.

Organizirala je transport i sjela da ide u pratnji jer niko drugi nije smio. Poginula je jer je rizikovala da spasi 14 života. Vozači često nisu smjeli da transportuju ranjenike, a ni doktori. Nije to bilo nimalo lako uz sve granate i metke koji su sijevali sa svih strana. Ipak, nije jednostavno nikom kada vidi da jedna žena, i uz to šef smjene, stavi glavu u torbu i krene u smrtnu opasnost. Ona je tako često hrabrila vozače da sjednu i rizikuju svoje živote da bi spasili druge. Nažalost, takva je sudbina bila i ona je ubijena. Kada me je zamijenila, rekao sam joj da nikako ne idu iza kasarne Maršal Tito, radije preko brda, ali krenuli su putem koji je bio koban za sarajevsku vilu – kazao je za Faktor Nedim Jaganjac.

Izvor: Faktor.ba