Sarajevo

Od strahovitog granatiranja i veoma snažnih artiljerijskih i tenkovskih napada, uključujući i zapaljive granate, na civilne ciljeve u Sarajevu, zapaljena je Baščaršija, centar starog dijela grada Sarajeva, Nacionalna i univerzitetska biblioteka, Željeznička stanica, Zetra, Olimpijska dvorana i drugi objekti, čime su ključni objekti teško granatirani i uništeni. Granatirane su mnoge stambene zgrade u centru Sarajeva, usljed čega su mnoge zapaljene. Tržnice, tramvaji i punktovi za snabdijevanje vodom gađani su granatama. Žrtvama su nanošene teške povrede, zbog kojih su trpjeli ozbiljne tjelesne i duševne posljedice.

Srpski snajperisti (izrazito vješto i dobro obučeni) civile, među kojima su žene, djevojčice i dječaci raznih uzrasta, gađali su u njihovim domovima, dok su išli po hranu ili vodu i prikupljali drva da bi preživjeli, dok su išli na posao i dok su se vozili tramvajem, dok su bili kod kuće i obavljali svakodnevne poslove, razgovarali s komšijama, pili kahvu. Štaviše, „Sarajevsko-romanijski korpus” organizirao je posebne obuke za snajperiste u kasarni lociranoj na Jahorini.

Granatiranje civila i civilnog stanovništva u Sarajevu u opsadi bilo je namjerno usmjereno na civile. Granatiranje minobacačima bilo je svakodnevna pojava, s osnovnim ciljem ubijanja i ranjavanja civilnog stanovništva. Među brojnim primjerima te kampanje su granatiranja pijace Markale 5. februara 1994. i tržnice Markale 28. augusta 1995.

ICTY je u oba slučaja utvrdio da je te zločine izvršio “Sarajevsko-romanijski korpus“ i da je granatiranje namjerno usmjereno na civile.