Vlasenica

Općina Vlasenica se nalazi u sjeverno-istočnom dijelu Bosne i Hercegovine, u regiji srednje Podrinje na sjevernoistočnoj strani planine Javor. Geografski se naslanja na dijelove općina Han Pijesak, Milići, Srebrenica, Bratunac, Zvornik i Šekovići. Geografsko-strateški položaj Vlasenice je vrlo važan za ostvarenje velikosrpskih planova zbog činjenice da spaja teritorije sa srpskom većinom od Sarajeva do Zvornika, odnosno sa Republikom Srbijom.

Prema Popisu stanovništva iz 1991. godine na području općine Vlasenica živjelo je ukupno 33.942 stanovnika, od čega 18.727 (55,17%) Muslimana (Bošnjaka); 14.359 (42,30%) Srba; 39 (0,11%) Hrvata; 340 (1,00%) Jugosloveni i 477 (1,42%) Ostalih.I u Vlasenici se na bošnjačke glave sručio vulkan zla.Jedinica iz sastava Novosadskog korpusa Jugoslovesnske narodne armije sa oko 200 vojnika, iz susjednih Šekovića 21. aprila 1992. okupirala je Vlasenicu.

JNA je 21. aprila 1992. zauzela grad Vlasenicu. Ostala sela (Općine) su okupirana u periodu od 1. maja 1992. do 13. marta 1993, pri čemu su izvršeni genocid u drugi oblici zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Bošnjake su, nakon zarobljavanja, zatvarali, zatočavali i prebijali u lokalnoj stanici policije, sudu, općini, školama i drugim objektima, a kasnije u formiranom koncentracionom logoru Sušica, gdje je ubijen određeni broj zatočenika, a nekoliko žena silovano.

Jedinice JNA su imale glavnu ulogu u okupaciji Vlasenice, što potvrđuje i sadržaj povjerljivog dokumenta Komande 1. Vlaseničke lake pješadijske brigade (lpbr). U ovom dokumentu se navodi: da dana 20.04.1992. godine snage Jugoslovenske narodne armije (JNA) i formirane jedinice kojim rukovodi Krizni štab SDS-a “oslobađaju” grad Vlasenicu. Nakon toga, a na osnovu Odluke Kriznog štaba SDS Vlasenica 21.04.1992. godine vrši se mobilizacija ljudstva iz sastava bivše Teritorijalne odbrane (TO).

Poslije okupacije gradskog jezgra Vlasenice, snage pobunjenih bosanskih Srba, počele su napade na bošnjačka sela. Komšije Srbi su na najperfidniji način, trikom licemjerstva i laži, pozvali su komšije Bošnjake sela Pijuci na sastanak 08. maja 1992. ispred seoske prodavnice, da se "dogovore kao komšije " oko mirnog nastavka života na ovom području. Tog dana, srpske snage predvođene Savom Tešićem zvanim Gajan, ponovile su zločin nad Bošnjacima ovog sela, koje su u Drugom svjetskom ratu izvršili njihovi preci, pripadnici Jugoslovenske vojske u otadžbini, poznatije kao četnika Draže Mihailovića.