Zvornik

Teritorija općine Zvornik nalazi se na prostoru sjeveroistočne Bosne i prostire se lijevom obalom rijeke Drine u dužini od 52km.

Ukupan broj stanovnika po Popisu stanovništva iz 1991, iznosio je 81.295, od čega: 48.102 (59,16%) Muslimana (Bošnjaka); 30.863 (37,96%) Srba; 1.248 (1,53%) Jugoslavena; 122 (0,15%) Hrvata i 960 (1,2%) Ostalih.

Zvornik ima povoljan geostrateški položaj, jer se u njemu ukrštaju važni putevi prema Sarajevu, Beogradu, Novom Sadu, Bijeljini i Tuzli. Pored toga što je bio središte puteva, bio je i mikroregion industrije, ekonomije i kulture. Upravo ovakav položaj čini ovu općinu predmetom interesovanja mnogih osvajača koji su se na ovim područjima smjenjivali kroz historiju. Ni posljednja agresija izvršena na Republiku Bosnu i Hercegovinu nije bila iznimka.

Zvornik, taj prelijepi grad u kojem se ljepota zadržala preko običaja dugo, sa svojom vječnom i nepromjenjivom Kulom, što stražari nad Drinom na kapiji Bosne, našao se na udaru velikosrpske agresije odmah nakon Bijeljine.

Ubrzo nakon višestranačkih izbora rukovodstvo SDS je svojim općinskim odborima dostavilo detaljna uputstva za efikasno preuzimanjevlasti u općinskim skupštinama. Od samog svog osnivanja SDS je sebe smatrao legitimnim predstavnikom cjelokupnog srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, te započinje svoje destruktivno djelovanje kroz SAO-izaciju dijelova BiH. Iako je bošnjačko stanovništvo bilo najzastupljenije u strukturi općine Zvornik, to nije spriječilo sljedbenike srpske genocidne ideologije i politike o Velikoj Srbiji da se ova općina uključi u sastav tzv. Srpskih autonomnih oblasti (SAO Birač i SAO Semberija i Majevica). Srpska općina Zvornik proglašena je 27. decembra 1991.

U provođenju Agresije, koju je predvodila JNA, a uključeni su bili domaći Srbi, u Teritorijalnoj odbrani, te niz paravojnih formacija, ubijeno je 1996 civila. Agresorske formacije provele su ‘etničko čišćenje’. Taj pojam je prvi put upotrijebljen na području Zvornika, a podrazumijevao je likvidaciju (strijeljanjem, klanjem ili mučenjem), protjerivane, deportaciju, odvođenje u koncentracione logore.

Na području Opštine Zvornik otovreni su i prvi logori za bošnjačke civile a nalazili su se u: Tehničkom-školskom centru Karakaj, Tvornici ‘Novi izvor’ Karakaj, Tvornici obuće ‘Standard’ Karakaj, Školi Liplje, a kasnije i u školama i domovima kulture u Orahovcu, Pilici itd. Sve ovo je bilo jasno definisana genocidna namjera. Za osnivanje logora postoje i dokumenti, odnosno naredbe. Potpisnik tih naredbi je ‘ugledni’ general VRS odnosno Vojske Jugoslavije, koji nije odgovarao za ovaj zločin.

Prilikom odvođenja u logore i deportacija civila, odvajani su prisilno i djeca od roditelja – što je element genocida.