KONCENTRACIONI LOGOR TRNOPOLJE – PRIJEDOR
Author: Urednik
Published: 20.09.2023
Logor „Trnopolje“, formiran odlukom Kriznog štaba Prijedor, počeo je da funkcioniše oko 24.5.1992. godine, neposredno poslije napada srpskih snaga na Hambarine i Kozarac. Veliki broj stanovnika sa tog područja koji su bili raseljeni iz svojih domova je doveden u „Trnopolje“ krajem maja.
Komandant logora je bio Slobodan Kuruzović, bivši komandant Teritorijalne odbrane i član Kriznog štaba Prijedor. Stražari su bili u vojnim uniformama, rijeđe u policijskim, i bili su iz Prijedora.
Logor se nalazio u selu Trnopolje, jugoistočno od Prijedora. Obuhvatao je zgradu bivše osnovne škole i okolne objekte – fiskulturnu salu, prodavnicu i bivši dom kulture sa bioskopskom salom, poznat kao „Dom“.
U početku su u logor dovođene pretežno žene, djeca i stariji. Kasnije su tamo prebacivani i muškarci iz „Keraterma“ i „Omarske“. Zatočenici su bili bosanski Muslimani i bosanski Hrvati.
Vlasti su tvrdile da je „Trnopolje“ bio „otvoreni prihvatni centar“, gdje su zatvorenici mogli slobodno da se kreću.
„Trnopolje“ je, međutim, bilo zatočenički objekat tokom cijelog svog postojanja. Uprkos tome što je logor samo djelimično bio okružen ogradom, zatočenicima nije bilo dozvoljeno da ga napuste. Sa svih strana su se nalazili stražari i mitraljeska gnezda.
U logoru su vladali loši higijenski uslovi. Nije bilo dovoljno hrane ni odgovarajuće medicinske njege. Zatočenicima su ljekarsku pomoć pružali drugi zatočenici, među kojima i dr. Idriz Merdžanić.
Idriz Merdžanić, bosanski Musliman iz Prijedora, doktor. Bio je zatočen u „Trnopolju“ od 26.5.1992. godine. U logoru je pružao ljekarsku pomoć zatočenicima. Svjedoči da je jedna soba u logorskoj ambulanti korišićena za premlaćivanje zatočenika.
Među muškarcima premlaćivanim u logoru bio je Mustafa Mujkanović. Šest zatočenika iz porodice Forić ubili su vojnici iz jedne rezervne jedinice, koji su došli u logor.
Početkom avgusta, logor su posjetili novinari i strane delegacije. Logorska uprava sklonila je ogradu od bodljikave žice, a ponekad bi bio postavljen i natpis na kojem je pisalo „prihvatni centar“. Delegacija MKCK je posjetila logor 24.8.1992. godine i popisala zatočenike. Posle ove posete uslovi su se popravili. Smanjio se broj premlaćivanja i silovanja, a snabdjevanje hranom je poboljšano.
Konvojima su žene i deca periodično napuštali logor. Dana 21.8.1992. godine, organizovan je konvoj autobusa, na koje su ukrcani većinom muškarci. Kod Korićanskih stijena, na planini Vlašić, iz autobusa je izdvojeno oko 200 muškaraca koji su potom streljani.
Svedoči da je dana 21.8.1992. godine ukrcan na konvoj autobusa koji su krenuli iz Trnopolja za Travnik. Na putu između Skender Vakufa i planine Vlašić, odvojen je u grupu od oko 200 vojno sposobnih muškaraca. Zaustavljeni su posle kratke vožnje i muškarcima iz jednog autobusa je naređeno da u dve kolone stanu na ivicu provalije koja se nalazila pored puta. Čuo je vrisku i pucnjavu oko sebe i pao je u provaliju.
Logor je zvanično zatvoren krajem septembra 1992. godine, ali su neki zatočenici ostali u „Trnopolju“ sve do decembra 1992. godine.