Korićanske stijene: Kamena grobnica za Bošnjake i Hrvate
Author: Urednik
Published: 21.09.2023
Korićanske stijene je naziv za područje na planini Vlašić u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine.
Planina Vlašić je predstavljala posljednju tačku pre-granice razdvajanja teritorije koju su kontrolisali bosanski Muslimani i teritorije koju su kontrolisali bosanski Srbi. Na tom mjestu se sa jedne strane nalazi duboka klisura, a sa druge strma stijena.
Dana 21.08.1992. godine, Stanica javne bezbednosti iz Prijedora je organizovala konvoj civila iz mjesta Tukovi, gde je bio svjedok B, radi njihovog prebacivanja na teritoriju pod kontrolom Armije BiH . Iz logora „Trnopolje“, krenuo je drugi dio konvoja sa civilima, nakon čega su se sva vozila iz konvoja spojila na raskrsnici u mjestu Kozarac.
Musliman iz Bišćana. Bio je zatočenik u „Trnopolju“ kada je 21.8.1992. godine ukrcan na konvoj autobusa i potom streljan na Korićanskim stijenama. Njegovi posmrtni ostaci su prvi put ekshumirani 2003. godine, međutim pronađeni su samo jedna kost i dva zuba. Identifikovan je DNK analizom 12.7.2011. godine i te kosti je njegova porodica sahranila 20.7.2011. godine. Još kostiju je pronađeno tokom ekshumacija u septembru 2017. godine i sahranjeno 20.7.2019. godine u Bišćanima.
Konvoj, koji se sastojao od najmanje 16 autobusa, šlepera, kamiona i kamiona sa prikolicom u kojima se nalazilo preko 1.200 civila, pretežno Muslimana, ali i Hrvata iz opštine Prijedor, predvodio je Dušan Janković, iz reda rukovodnog kadra Stanice javne bezbednosti Prijedor, a u pratnji su bili pripadnici Interventnog voda policije Prijedor.
Kod rijeke Ilomske, na planini Vlašić, konvoj je zaustavljen i izdvojeno je približno 200 vojno sposobnih muškaraca. Natjerani su da se ukrcaju u dva autobusa i sprovedeni su do mjesta zvanog Korićanske stijene.
Muškarcima iz jednog autobusa je naređeno da stanu na ivicu provalije i tamo kleknu. Iz neposredne blizine su počeli da pucaju u tako postrojene civile nakon čega su tijela ubijenih padala, dok su neki sami skakali u provaliju.
Potom su izveli civile iz drugog autobusa u manjim grupama, od dve ili tri osobe, i doveli ih do istog mjesta ili u blizini tog mjesta i pucali u njih. Neki pripadnici Interventnog voda su sa vrha litice bacali ručne bombe ili pucali na tijela ubijenih i ranjenih, o čemu svjedoči Midhet Mujkanović.
Streljanje je preživjelo samo 12 muškaraca.