• Genocid.ba
>
• Prijedor
>
• priče
>
• Wellness a' la Omarska

Omarska, juli '92

Ljudi moji, da li je ovo moguće ? Vijest se širi brzinom požara. Stražari su izdali naredbu : "Spremajte se za kupanje !"

Glasine se šire, hiljade "provjerenih" informacija stiže do nas:

Logor se raspušta, puštaju nas kućama ( ma, kojim kućama, malo ko je od nas još ima ), idemo u razmjenu, u logor dolaze strani promatrači, preuzima nas Crveni križ......

Hm, to bi moglo biti. Kupanje, brijanje , šišanje. Možda nas i našopaju, nadamo se. Naredbu o brijanju, neko od stražara poprati komentarom : "Nećemo četnika ovđe." Smijeh sa obje strane. Konačno se možemo nečemu zajedno nasmijati.

U svakom slučaju, nešto se dešava. Osjećamo nekakvu promjenu u zraku. (Ili je želimo osjetiti ?) Bilo kako bilo, bar ćemo ubiti ovu svakodnevnu monotoniju i saprati malo ove dugomjesečne prljavštine sa sebe.

Nakon dugog čekanja, i "žica" dolazi na red za kupanje. Stražari nas izgone iz hangara. "Kupaonica" se nalazi iza hangara, na livadi pored Bijele kuće.

Postrojavamo se kako najbolje znamo i umijemo u redove. Po mogućnosti, što dalje od uklete Bijele kuće, uroka radi.

Kupanje je kolektivno. Skidamo se do gola. Poneki koriste priliku i za pranje veša, kupaju se obučeni. Gledam oko sebe - gomila ružnih, mršavih muških skeleta. "Manekeni Aušvica ", neko reče. Opet smijeh. Tako nam malo treba za vedro raspoloženje. A vicevi, što su morbidniji, bolje "pale".

I kupanje počinje:

Na livadi nas 500-600 logoraša, oko nas stražari koji sa užitkom promatraju predstavu i dvojica stražara sa pomahnitalim vatrogasnim crijevom u rukama ispred nas. Ova dvojica , na jedvite jade, drže crijevo i polijevaju nas. Voda iz šlauha, pod punim pritiskom, obara na zemlju prve redove "kupača". A mi, k'o djeca, uz ciku i vrisku, radujemo se i uživamo u svakoj kapi vode koja padne na naša prljava, ošugana, mršava tijela. Padamo pod pritiskom vode, dižemo se. Trljamo se, pokušavamo skinuti gornje slojeve prljavštine i smrada sa sebe.

Nakon desetak minuta, zabava se završava. Oblačenje u prljavu odjeću i povratak u još prljaviji hangar. Ali, lijepo je bilo osjetiti tračak normalnog života, zrno slobode. Bilo nam je bolje nego na Copacabani......

Noć poslije kupanja

Moja "osmorka" je dobro prošla, bili smo negdje u sredini rupe kupača. Osjetili smo malo manje vode na svojoj koži, ali smo svi ostali "zdravi". Čistiji i nismo mnogo više, ali smo nenačeti. Oko nas, sa svih strana se čuje šmrcanje, kašljanje i bolno jaukanje od zadobijenih povreda zarađenih od jakog pritiska vode iz vatrogasnog crijeva.

Nedaleko od moje grupe, vidim jednog starca. Kašlje, stenje, previja se od bolova, drhti .Na sebi ima samo poderanu potkošulju. Žao mi ga. Skidam sa sebe pulover i dajem mu ga. Preživjeću nekako. Imam ja još i kožnu jaknu. Bezimeni, nepoznati starac me gleda sa nevjericom ali ipak uzima pulover i oblači ga.

Pulover mu nije pomogao. Povrede od kupanja, prehlada, neuhranjenost i stare povrede od batinanja, učinile su svoje. Staroga zatičemo slijedeće jutro mrtvog. I nije bio jedini kojeg je kupanje prethodnog dana ubilo.

Prije nego ga odnose na hrpu preminulih i ubijenih prethodne noći , Profesor, koji je bio smješten pored ovog starca, molećivo me pita da uzme moj pulover. Meni je svejedno, ionako ga ne bih više obukao. Profesoru se ne gadi. Sav sretan ga uzima i oblači.

Slijedeća noć, prozivka. Na listi prozvanih je i Profa. Njegovi bivši učenici, stražari u logoru, se silno obradovaše što ga ponovo sretoše, sa radošću i uživanjem ga pozdraviše kundacima pušaka, kablovima, bezbol palicama. Profa je bio dobar matematičar, ali nije računao na ovoliko ludilo i mržnju svojih dojučerašnjih učenika. Još jedan naivac na dugoj listi ubijenih.

A moj zeleni pulover ponovo promjeni vlasnika. Drago, moj ljubijski komšija ga skide sa profesora i obuče. Drago nije vjerovao u vradžbine i loše predznake. I preživi Drago slijedeću noć i još par dana Omarske. Otišao je u zelenom puloveru i na Manjaču, preživio par neuspješnih razmjena i na kraju se, živ, skrasio u Norveškoj. Ipak nije bilo do pulovera.

Pred nama, preživjelim kupačima , bio je slijedeći izazov - šišanje i brijanje.

Četnici u Omarskoj nisu bili poželjni.

Piše Anto Tomić