U periodu 23-30. maja 1992. godine srpske oružane jedinice izvršile su oružane napade na skoro sva naselja u kojima su živjeli Bošnjaci i Hrvati. Od 24. maja 1992. srpski agresori su otpočeli sa formiranjem logora. U logor Omarska zatvorena je prva grupa civila Bošnjaka iz Prijedora.
Prve slike iz prijedorskih logora smrti, August 1992 godine
Oko dva sata poslijepodne 24. maja 1992. napadnut je Kozarac. Napad je započeo granatiranjem, nakon čega je uslijedio prodor tenkova i pješadije. Ulaskom u Kozarac počela je paljevina kuća i pljačka imovine.
Za četiri dana, do 28. maja 1992. godine uništeno je oko 50% Kozarca, dok je preostala šteta nastala u razdoblju između juna i avgusta 1992. U Kozarcu je porušeno 12 džamija. U oružanom napadu koji je potrajao do 26. maja 1992. godine, ubijeni su i ranjeni brojni civili Kozarca.
Najveća tvornica smrti na 2.sv. rata u Evropi bio je logor Omarska.
Preživjeli Bošnjaci bili su prisiljeni da napuste svoje kuće, u pravcu grada Prijedora, pod oružanom pratnjom pripadnika srpskih snaga koje su prisilno odvajale muškarce od žena i djece. Preživjele muškarce iz Kozarca su odveli u logore Keraterm i Omarska, a žene i djecu u logor Trnopolje, te u razne objekte u gradu Prijedoru (Narodno kazalište, srednjoškolski centar...).
Članove političkog rukovodstva, ugledni i bogati Bošnjaci i Hrvati, su hapšeni i odvođeni u koncentracione logore: Krings u Sanskom Mostu, te Keraterm, Trnopolje i Omarska na području općine Prijedor. Pripadnici 43. motorizovane brigade JNA su 30. maja 1992, krečući se kroz grad tenkovima, u Partizanskoj ulici ispaljivali granate, od kojih je, toga dana, ubijen i ranjen veliki broj civila i uništeni brojni civilni objekti.
Početkom juna organizovano su iz grada odvođeni Bošnjaci u već pripremljene i unaprijed planirane logore. U Prijedoru su srpske vlasti organizirale konvoj od oko 70 autobusa u kojima su se nalazili građani civili koje su uhapsili pripadnici srpskih snaga. U svakom je autobusu bilo oko 80 lica. Konvoj autobusa sa uhapšenim civilima odvezen je u logor Omarska. Po dolasku u krug logara Omarska, i u trenutcima izlaska iz autobusa izvršena su prva ubijanja. Istovremeno su počela hapšenja i odvođenja u logor Trnopolje. Iz prijedorskih naselja Stari Raškovac i Skela u logor Trnopolje odvezena su dva autobusa žena i djece, a tri autobusa sa uhapšenim muškarcima odvezena su pred zgradu prijedorske policije, gdje su ih fizički maltretirali i zlostavljali, a potom odvezli u logor Omarska.
Logor Omarska, august 1992. godine
Britanski novinar Ed Vulliamy opisuje svoj prvi susret sa prijedorskim logorima smrti. Poslušajte njegovu priču.
Ubijanja Bošnjaka vršena su u gradu, a posebno u Pionirskoj ulici. Tijela ubijenih Bošnjaka prikupljana su na gradskom teniskom igralištu. Prikupljanje tijela ubijenih vršeno je u periodu od 30. maja do 10. juna 1992. i pretpostavlja se da su odvezena na lokalitet rudnika Tomašica.
Da se radilo o logorima smrti svjedoče mnogobrojne masovne grobnice
Prilikom napada na sela Kevljani i Sivci, 14. juna 1992, ubijeno je na desetine Bošnjaka, a stotine zatvoreno u logore.
U vremenu od 20. do 25. jula 1992. godine srpske vlasti potpomognute zločinačkom JNA izvršili su napade na bošnjačka sela na lijevoj obali Sane: Bišćane, Rizvanoviće, Rakovčane, Hambarine, Čarakovo, Zecove, te hrvatska sela: Briševo, Raljaš, Staru Rijeku i druge. Krvavi pir koji je izvođen prvo artiljerijskim napadima, a potom pješadijom, rezultirao je ubistvom više hiljada bošnjačkih i hrvatskih civila, a neutvrđen broj odveden je u logore, gdje je kasnije uglavnom likvidiran.
Elitocid na djelu
Masovna likvidacija nesrpske elite u Prijedoru
Kontinuirano tokom mjeseca jula vršena su hapšenja, silovanja i deportacije Bošnjaka u logore Omarska, Keraterm i Trnopolje i druga mjesta zatočenja. Mučenja, ubijanja, silovanja, rušenja, pljačke i devastacija imovine bila je svakodnevna praksa. Tako je, pored ostalih, ubijen Muhamed Sudžuka, koga je na džamijska vrata zakovao ratni zločinac Zoran Žigić. Također, pred džamijom u Čarakovu ubijen je imam Sulejman Dizdarević i još 18 Bošnjaka, koji su potom spaljeni.
Krajem jula 1992. iz logora Omarska u nepoznatom pravcu odvedeno je oko 50 logoraša, čija su tijela kasnije pronađena u prirodnoj jami Lisac u Bosanskoj Krupi, a 31.7.1992. iz istog logora odvedena su tri autobusa zatočenika, čija su tijela pronađena u prirodnoj jami Hrastova glavica na teritoriji Sanskog Mosta.
Omarska - Svjedočanstva preživjelih
Poslušajte nekoliko svjedočanstava od ljudi koji su prošli kroz i preživjeli glogote koncentracionog logora Omarska.
Već 6. augusta 1992. iz Omarske je u cilju prikrivanja stanja u ovom logoru oko 1.500 logoraša deportovano je u logor Manjača kod Banja Luke, a oko 1.200 u logor Trnopolje.
Ubijanja Bošnjaka vršena su na raznim mjestima, tijela ubijenih ležala su i po više dana, a onda su ih zarobljeni skupljali na kamione koji su odvoženi na različite lokacije.
Poseban primjer ubijanja logoraša je u reonu Korićanske stijene (općina Skender Vakuf), gdje je 21. augusta 1992. ubijeno više od dvije stotine logoraša. Pripadnici interventnog voda policije ubili su i u provaliju, duboku preko 200 metara, bacili tijela ubijenih.
U Prijedoru je izvršeno organizovano i namjerno uništavanje dijelova grada, odnosno gradska naselja u kojima su pretežno živjeli Bošnjaci, kao što su: Čaršija, Stari grad i Zagrad. Kozarac i njegova sela, kao i sela skupnog imena Brdo (Hambarine, Bišćani, Rizvanovići...) sravnjena su sa zemljom. Na mjestima na kojima su bili vrijedni spomenici bošnjačke kulture, zločinci su podigli štale, parkinge i druge slične objekte koji su pokušali sakriti viševjekovno postojanje Bošnjaka u Prijedoru.
Od gradskih četvrti i ulica napravljene su deponije smeća. U Prijedoru je izvršeno namjerno i organizovano uništavanje bošnjačke i hrvatske kulture i tradicije. Uništene su i minirane sve džamije i katoličke crkve
U periodu od 1992. do 1995. godine u Prijedoru je ubijeno 3173 civila, od čega 102 djeteta i 256 žena. U logorima je bilo zatočeno 31000 ljudi.
Osim Bošnjaka, ubijani su I Hrvati, Romi kao i Albanci, također se ističu I pojedinačna ubistva Čeha, Pakistanaca I Ukrajinaca.