• Genocid.ba
>
• Srebrenica
>
• priče
>
• Srebrenica 13. juli 1995. godine - Tok dešavanja

Dana 13.07. 1995. godine u 01:00 sati razbijene grupe iz kolone nastavile su kretanje prema putnoj komunikaciji Konjević Polje–Nova Kasaba. Uspjele su prijeći put pred samo svitanje. Prelaz preko navedene komunikacije vatrom su sprečavali pripadnici VRS.

Posljednje veće grupe iz Srebrenice prešle su asfaltni put u selu Svililama oko 6,00 sati 13.07.1995.godine.

Vojnici VRS-a presjekli su kolonu oko šest sati tog jutra i započeli proces masovnog zarobljavanja. Prelaz preko asfaltnog puta od KraviceKonjević Polja i Nove Kasabe-Milići bio je zatvoren. Samo na ponekim mjestima manje grupe mogle su preći asfaltni put sa jedne na drugu stranu.

U jutarnjim satima na širem prostoru sela Pobuđe između putne komunikacije Bratunac-Konjević Polje-Nova Kasaba blokirano je oko 8.000 ljudi.

Mladić je naredio da se uputi odred specijalne policije iz Doboja ili Srbinja (Foča) u Konjević Polje.

U toku dana, na prostoru od Kravice do Nove Kasabe, zarobljeno je najmanje 6.000 muškaraca koji su se kretali iz Srebrenice, do 17 sati i 30 minuta.

Najveći broj zarobljenih odvođen je na sabirna mjesta u Novoj Kasabi, gdje je bilo zatočeno između 1.500-3.000 ljudi. Kod nogometnog igrališta u Novoj Kasabi i jednoj poljani kod Sandića bilo je zatočeno između 1.000- 4.000 ljudi.

Zarobljenike je u oba mjesta obišao lično general Mladić.

Zarobljeni kod Nove Kasabe i Konjević Polja su ubijeni na obali Jadra kod Nove Kasabe. Egzekucija zarobljenih u području Konjević Polja izvršena je ujutro 13.07.1995.

Istog dana u poslijepodnevnim satima (oko 16 sati) VRS je sa tri autobusa dovezla grupu zarobljenih Bošnjaka i strijeljala ih u Cerskoj. Strijeljano je najmanje 149 lica, a bili su starosne dobi od 14 do 50 godina, od čega je 147 lica nosilo civilnu odjeću. Njih najmanje 48 je bilo povezano žicom, tako što su im ruke svezane s leđa.

Nekoliko desetina zarobljenih na putnoj komunikaciji Kravica-Milići (Konjević Polje, Pervani, Lolići…) ubijeno je na licu mjesta.

Kasno poslijepodne 13.07.1995. zarobljenici koje je Vojska Republike Srpske prikupila u selu Sandići odvezeni su u Kravicu i natjerani da uđu u skladište Osnovne organizacije kooperanata Kravica (zemljoradnička zadruga). Oko 18 sati dana 13.07.1995. godine VRS je u selu Kravici izvršila egzekuciju zarobljenih lica tako što su zoljama, ručnim bacačima, ručnim bombama i puščanim mecima pucali po zarobljenima. Procjenjuje se da je ovdje bilo više od 1.000 ljudi.

Druga grupa zarobljenih iz sela Sandići odvedena je u Bratunac u prostorije OŠ Vuk Karadžić i u prostorije zvane Hangari. To su objekti Srednjoškolskog centra Bratunac u kojima se obavljala praktična nastava. Najmanje 80-100 zarobljenika je tog dana, na licu mjesta, likvidirano.

Lica koja je VRS odvojila od njihovih porodica u Potočarima 12.07.1995 i 13.07.1995, također su dovezena u Bratunac u iste prostorije. Zarobljenici su u Bratuncu zadržavani jedan do tri dana. Kasnije će iz Bratunca biti odvezeni autobusima na više lokacija područja općinâ Zvornik i Vlasenica, gdje će ih pripadnici MUP-a i VRS likvidirati. U Bratuncu će među zarobljenim biti i ranjenici Bošnjaci preuzeti od UNPROFOR-a.

Prilikom transporta žena, djece i staraca iz Potočara prema Tišći autobusi su zaustavljani u Kravici i Konjević Polju, gdje su pripadnici VRS, prema vlastitoj procjeni, odvajali građane i nakon toga ih likvidirali.

Na posljednjoj kontrolnoj tački VRS u Tišći odvajani su muškarci različite starosne dobi i odvođeni na pogubljenje. Tako su 13.07.1995. godine u Tišći odvojena 23 muškarca, od čega je 22 pogubljeno, a jedan je ostao živ.

Kolona Bošnjaka iz enklave Srebrenica koja se uspjela probiti noću 12. na 13. 07.1995. godine, preko putne komunikacije Konjević Polje-Nova Kasaba, odnosno preko rijeke Jadar i ući u naselje Cerska prema planini Udrč, cijeli dan je provela na tom području pripremajući se za nastavak puta.

Dok se kolona prognanih iz Srebrenice okupljala na planini Udrč, VRS je nastavila prisilnu deportaciju iz Potočara, nova zarobljavanja izbjeglog stanovništva duž putne komunikacije Kravica – Konjević Polje – Nova Kasaba i likvidaciju zarobljenih.

Oko 16 sati VRS je tačno locirala okupljenu masu iz Srebrenice gdje se nalazilo oko 5.000 ljudi i počela ostvarivati artiljerijska dejstva u rejonu planine Udrč, gdje su se nalazili prognanici. U neposrednoj blizini okupljene mase pala je granata koja je pustila dim, nakon čega će se među ljudima pojaviti halucinacije (priviđanja).

Prema izjavama preživjelih granate su zasigurno bile punjene bojnim otrovima. Psihofizičke tegobe, strah i panika bili su prvi simptomi koji su se pojavili nedugo nakon pada granata. Kolona je nastavila kretanje prema selu Kamenica i dalje prema Tuzli.

U selu Glodi kolona se zaustavila zbog toga što je VRS-a u rejonu Velja Glava postavila zasjedu.

Cijelu noć 13. na 14.07. 1995. godine kolona iz Srebrenice je obilazila Velju Glavu i prikupljala se u zaseoku Jošanica Gaj. Najvjerovatnije da je VRS očekivala da će kolona iz Srebrenice preći najkraćim putem za Tuzlu, to jest preko Capardi.

Međutim, kolona je zacrtala sebi drugi put, nešto duži, da sa Udrča pređe preko sela Redžići, zatim ode u Ravne ka Snagovu i pređe putnu komunikaciju Zvornik-Tuzla u rejonu Crnog Vrha.

MUP RS je iskoristio težak položaj UNPROFOR-a u Potočarima i prisvajao njihovu imovinu. Evakuacija zatočenih iz Potočara ka Kladnju okončana je u toku dana.

VRS je dio ljudstva iz presječene kolone u Pobuđu, koja je pokušala naći spas u Žepi, napadala postavljajući zasjede u rejonu Podravanje Bračan.

GŠ VRS je dokumentom pov. br. 09/31/12-3/154 od 12.07.1995. podnio zahtjev za mobilizaciju autobusa iz općina koje pokriva sekretarijat MO Bijeljina.

GŠ VRS je izvijestio predsjednika RS da se ljudstvo iz enklave Srebrenice nalazi u potpunom rasulu i da se predaje Vojsci RS. U izvještaju se navodi da se jedna grupa od 200-300 vojnika uspjela prebaciti u širi rejon planine Udrč, i da se želi prebaciti na teritorij pod kontrolom Muslimana.

U selu Sandići nalazilo se 700 zarobljenih ljudi, pa se u razgovoru između Krsmanovića i Viškovića traži 10 autobusa kako bi se ukrcali i doveli na određeno mjesto. U Konjević Polju su bili pripadnici iz Beograda kojima je komandovao izvjesni Paljanski. Te jedinice su zatvorile put u Konjević Polju.

Major Obrenović je primio zadatak, od jednog generala VRS, da kolonu koja je krenula od škole u Glodima mora zaustaviti i da ne smije ništa da prođe.

VRS je imala neku listu navodnih ratnih zločinaca sa prostora Žepe, Srebrenice i Goražda, te je zahtijevala da se ta lista pribavi kako bi mogli vršiti odvajanja ljudi.

General VRS je preko izvjesnog Jankovića tražio Nikolića i interesovao se za broj prebačenih ljudi. Janković ga izvještava da se prema Buljimu radi dobro. U drugom razgovoru general traži da se ne dozvoli prolazak za Cersku.

Pripadnici VRS u jednom od razgovora ni sami ne mogu da vjeruju da su zarobili ili pobili toliki broj prognanika iz Srebrenice.

VRS je na svim pravcima postavila zasjede i ne dozvoljava prolaz prognanika iz Srebrenice u bilo kakvim okolnostima. Broj zarobljenih je iz sata u sat stalno rastao. Prema njihovim saznanjima najveći broj prognanika iz Srebrenice nalazi se u rejonima Cerske, Konjević Polja i Kamenice. U 9:22 sati u Konjević Polju je bilo zarobljeno 3.000-4.000 Muslimana.

U razgovoru između Beare, Lučića i Zoke jasno se vidi način zarobljavanja i pogubljenja prognanika iz Srebrenice. VRS je vršila zarobljavanje prognanika iz Srebrenice, a iz njihovih izvještaja se vidi da prognanici koji su bježali nisu davali otpor. Bili su bez oružja jer su ga prema izvještajima VRS, pobacali.

Pukovnik Milanović je od dežurnog “Palma” tražio da mu se prebaci građevinska mašina buldožer, u području Konjević Polja, ali je dobio odgovor da je mašina negdje na terenu. Jasno je da su se ove mašine koristile za kopanje masovnih grobnica za pobijene Muslimane.

Zarobljeni muškarci, njih oko 6.000, bili su raspoređeni na nekoliko mjesta. Na svakom od tih mjesta, po slobodnoj procjeni srpskih oficira, bilo ih je po 1.500-2.000. Zadnje mjesto gdje su se trebali javiti autobusi navodi se stadion u Novoj Kasabi.

Radovan Karadžić je, preko posrednika u vezi, tražio od Deronjić Miroslava iz Bratunca da mu kaže koliko hiljada ima zarobljenih. Deronjić je odgovorio da trenutno ima 2.000, a da će u toku noći biti još. Deronjić je dobio naređenje od predsjednika Radovana Karadžića “da sva roba mora biti smještena u magacine prije 12 sati sutra.

Na fudbalskom igralištu u Novoj Kasabi je bilo zatočeno preko 1.000 ljudi. Tu je došla ekipa policije da bi izvršili selekciju. U ekipi su se nalazili Rade (misli se na Radomira Bjelanovića, zvani Rade iz Milića) i izvjesni Zoran, zvani Zoka. Ova dvojica su izdvojili određeni broj ljudi uz obećanje da će ih vratiti. Međutim, niko od izdvojenih ljudi, kao ni onih što su ostali na igralištu, nije stigao do Tuzle.

Izvor: Knjiga Genocid u srednjem Podrinju 1992. – 1995.