Srebrenica 10. juli 1995. godine - Tok dešavanja
Author: Urednik
Published: 08.09.2023
Ofanziva VRS za potpuno osvajanje enklave Srebrenice počela je 31.05.1995. godine, a stvarne namjere su potvrđene 2. juna 1995. godine, kada je VRS zauzela prvi punkt koji su držali pripadnici Holandskog bataljona.
Od tog dana VRS, osim direktnih napada na punktove UN-a, vodi i psihološko-propagandni rat, ubacivanje diverzantsko-terorističkih grupa unutar demilitarizovane zone, emitovanje psihološko-propagandnih emisija na radiju i dr. Od 02.06.1995. godine, kada je zauzet prvi punkt UN-a u rejonu Zelenog Jadra, općinski organi Srebrenice su putem radio-amaterskih stanica upoznali javnost o tome šta će se dogoditi u budućnosti te da su snage VRS krenule u ofanzivu radi zauzimanja demilitarizovanog područja Srebrenice.
Dana 24.06.1995. godine VRS je ubacila dvije diverzantskoterorističke grupe kroz rudarsko okno rudnika Sase od kojih je jedna ručnim raketnim bacačem pogodila bolnicu, a druga grupa je napala gradsko naselje Vidikovac, usmrtila dva lica i više ranila. Reakcije međunarodne zajednice su izostale, tako da je VRS svakim danom sve više stezala obruč oko enklave Srebrenica. Snage VRS su počele grupisati velike količine naoružanja i ljudstva oko demilitarizovane zone.
Svima je bilo jasno šta će se dogoditi, ali niko nije reagovao. Osim borbenih položaja oko same Enklave aktivirana je teška artiljerija sa nekoliko položaja u Srbiji. Dana 30. juna 1995. u zoni odgovornosti Bratunačke brigade boravila je grupa štapskih oficira iz komande Drinskog korpusa, na čelu sa načelnikom štaba, generalom Radislavom Krstićem, koja je učestvovala u vojnom dijelu planiranja napada na Srebrenicu „sigurnu zonu UN“.
Početkom jula 1995. komanda Drinskog korpusa poduzela je neposredne pripreme za napad na Srebrenicu. General Živanović, u to vrijeme, komandant Drinskog korpusa, 2. jula 1995. potpisao je, „na osnovu Direktive Op. br. 7 i 7/1 GŠ VRS“, dva naređenja: „pripremno naređenje Op. br. 1“ (za predstojeća dejstva prema enklavama) i drugo – „ZAPOVEST za aktivna b/d (borbena dejstva) OP. br. 1“.
Prvo naređenje je imalo za cilj da pripremi jedinice za borbena dejstva. U drugom je naređenju general Živanović iznio plan napada na Srebrenicu, „sigurnu zonu“ UN-a, utvrdio cilj dejstava („iznenadnim napadom potpuno razdvojiti i suziti enklave Srebrenica i Žepa, popraviti taktički položaj snaga u dubini zone i stvoriti uslove za eliminisanje enklava“), borbeni raspored, gotovost (04,00 časova 06.07.1995. godine“, zadatke jedinica („za razdvajanje i sužavanje enklava“), istureno komandno mjesto („u rejonu Pribičevac“), vatrenu podršku, protivoklopnu borbu, protivvazdušnu odbranu, protivdesantnu borbu, obezbjeđenje borbenih dejstava (obavještajno, bezbjednost, maskiranje, borbeno osiguranje, inžinjerijsko obezbjeđenje i moralno-psihološku pripremu ljudstva za izvršenje zadataka), pozadinsko obezbjeđenje, te komandovanje i vezu. Operacija je nazvana „Krivaja – 95“).
Nakon saznanja da nesmetano mogu zauzeti demilitarizovanu zonu Srebrenica, VRS je 06.07.1995. godine u 04:00 sati počela sa realizacijom naređenja i iz svog raspoloživog arsenala počela granatirati demilitarizovano područje, a nedugo zatim krenula je i u pješadijski napad. Snage Holandskog bataljona nisu reagovale, tako da je VRS 08.07.1995. godine zauzela objekte Biljeg i Ljubisavići i tom prilikom zarobila oklopni transporter sa holandskom posadom.
Dana 09.07.1995. godine nastavljeni su napadi, a VRS je krenula u napad sa pješadijom uz jaku podršku artiljerije i oklopnomehanizovanih jedinica. Taj dan su došli do sela Bibići koje se nalazi u neposrednoj blizini centra grada. O uspjehu VRS obaviješten je predsjednik RS Radovan Karadžić, koji je bio zadovoljan učinjenim i odmah je izdao naređenje VRS da zauzme grad Srebrenicu.
Istog dana VRS je zauzela izbjegličko naselje koje je sagradila švedska vlada. Izbjeglice su iz naselja protjerane u sami centar Srebrenice. Nakon što su zauzeta sela Pusmulići i Ljubisavići, u samom gradu je nastupio haos. Na drugim prostorima enklave bilo je također teško. VRS je napala Sućesku sa Rupovog brda, a Blječevu iz pravca Ježeštice i Bratunca. Tokom ovih napada na desetine građana je pobijeno i ranjeno, a najviše su granatirana naseljena mjesta. Siguran da će Srebrenica pasti u ruke VRS Miroslav Deronjić je otišao na Pale kod Radovana Karadžića, gdje je osim političara RS zatekao i pripadnike SDB Srbije (Jovica Stanišić). Karadžić je izdao naređenje: „Miroslave, to sve treba pobiti.“ A zatim je dodao: „Princip Zapadna Slavonija“.
Dana 10.07.1995. godine VRS je iz pravca Zelenog Jadra preko Živkovog brda kroz Pusmulićki potok izašla na objekat Bojna koji je udaljen tristo metara od centra grada. Nakon što je VRS zauzela naselje Bojna i počela paliti stambene objekte, stanovnici Srebrenice u toku dana napuštaju svoje stanove i bježe ka bolnici i zgradi PTT, gdje su smješteni posmatrači UN-a.
VRS-a je kao istureno komandno mjesto za zauzimanje Srebrenice izabrala selo Pribičevac, koje se nalazi na udaljenosti nešto više od jedan kilometar vazdušne linije od centra Srebrenice.
Iz sela Pribičevca mogao se izuzetno dobro posmatrati razvoj događaja u Srebrenici, prije svega u samom centru grada. General Krstić, koji će u toku operacije „Krivaja 95“ i zauzimanja Srebrenice preuzeti i dužnost komandanta Drinskog korpusa, od 05.07.1995. godine nalazio se na isturenom komandnom mjestu u Pribičevcu.
VRS je enklavu Srebrenicu napala pješadijom i oklopno-mehanizovanim jedinicama iz pravca Skelana, tačnije iz rejona Zeleni Jadar.
Artiljerijski napad vršen je iz mjesta Jasenova, Pribičevac i Bukova Glava, po objektu Vrhovi kod Bukove Glave i sela Ljubisavići. Šira artiljerijska podrška VRS pružana je dalekometnom artiljerijom iz Rogača, Bešića i Koprivna, granatirajući Sućesku i Potočare. Sa Pribičevca je granatirana uža zona Srebrenice, a iz Sasa naselja Gostilj i Soloćuša.
Glavne snage VRS bile su usmjerene ka centru grada iz pravca Zelenog Jadra. Međutim, stalno su vršeni inscenirani pješadijski napadi u rejonu Potočara iz pravca Bratunca.
U toku 09.07.1995. godine VRS uključuje oklopno-mehanizovane jedinice i sa njima stiže do samog prigradskog naselja Bibići. Stanovništvo naselja „Švedski grad“ u Slapovićima, sela Pusmulići i Ljubisavići u velikoj panici je pobjeglo u grad Srebrenicu. Naoružani građani Srebrenice pokušali su spriječiti ulaz VRS u grad, ali se to pokazalo nemogućim.
Razlozi za nemogućnost pružanja otpora VRS su višestruki: nedostatak naoružanja, nepostojanje vojne organizacije, obećanja UNPROFOR-a da će oni zaštiti DMZ Srebrenice i nepovoljnih pozicija na kojima su se našli branioci Srebrenice nakon zimske ofanzive 1993. kad su združene snage VRS i Vojske Jugoslavije zauzele područja Kamenice, Cerske, Konjević Polja i veći dio slobodne teritorije na općini Srebrenica.
Branioci Srebrenice su pokušali da organizuju odbranu Srebrenice. U rano jutro 10.07.1995. godine izvršili su protunapad, koji je završio potpunim neuspjehom jer je VRS, jakom vatrom iz tenkova i artiljerije, razbila slabo naoružane i neopremljene branioce grada.
U poslijepodnevnim satima VRS ulazi duboko u zaštićenu zonu Srebrenica, zauzima objekat Živkovo brdo, spušta se Pusmuličkom rijekom i izbija na brdo Bojna, 300 metara od centra grada.
Dana 10.07.1995. godine dogodio se pravi egzodus stanovnika enklave. Stanovništvo koje je 09.07.1995. godine iz sela Slapovići, Zeleni Jadar, Ljubisavići i Pusmulići moralo doći u grad, praktično nije imalo gdje prenoćiti. Dolaskom jedinica VRS na lokalitet Bibići i Bojna centralni dio grada stavljen je pod kontrolu VRS. Cjelokupno stanovništvo grada od Učine bašće do zgrade pošte i bolnice - kod Baratove, moralo se povući ka Potočarima i drugim mjestima. Dužina prostora Učina bašča – Baratova koju su napustili Bošnjaci Srebrenice iznosila je oko tri kilometra.
Već 09.07.1995. godine komandant VRS general Mladić dolazi u selo Pribićevac na istureno komandno mjesto i lično rukovodi daljim aktivnostima oko zauzimanja Srebrenice.
Komanda Holandskog bataljona ponudila je braniocima Srebrenice naoružanje koje je držala u svojoj bazi, kako bi pokušala zaustaviti zauzimanje enklave. Predstavnik Srebrenice koji je vodio pregovore sa UNPROFOR-om, Ramiz Bećirović, odbio je prijedlog da prihvati teže naoružanje (tenkove, topove, minobacače...). Prihvatio je samo lako naoružanje (puške). Ovakva odluka je bila logična jer nije bilo municije za teže naoružanje.
Cijelu noć 10. na 11. juli 1995. godine, u zgradi pošte u Srebrenici, rukovodstvo općine je vijećalo kako bi odlučilo šta dalje činiti. U toku noći u poštu, na sastanak sa srebreničkim rukovodstvom dolazi potpukovnik Karemans i obećava da će sutradan (11.07.1995. godine) oko 6 sati doći do bombardovanja srpskih položaja na potezu Zeleni Jadar – Srebrenica.
Komandant Holandskog bataljona potpukovnik Karemans obećao je da će avioni NATO-a napasti srpske položaje i da će ih vratiti na polazne pozicije. Ako se VRS ne bude povukla, to će biti spržena zemlja, te je to razlog za povlačenje ljudstva sa linije dodira kako ne bi stradalo prilikom bombardovanja.
VRS je u toku noći još popravila svoju i onako povoljnu poziciju, a branioci Srebrenice su dovedeni u bezizlaznu situaciju. Avioni savezničkih snaga nisu borbeno djelovali, pozicije VRS bile su na brdima iznad grada, a branioci Srebrenice više nisu imali nikakvih izgleda da postave odbranu grada. Prema izvještaju MUP-a RS, jedinice VRS su na srebreničkom ratištu pomjerile liniju fronta koje su krajem tog dana zadržane pravcem Pribičevac Olovine-Bojna-kota 424-kota 514-kota 564-Pusmulići.
Srpske snage su napredovale i u pravcu naselja Orahovica gdje su zauzele brda Ložnja i Alibegovac (905). Pripadnici UNPROFOR-a pozicionirani na brdu Ložanj, sa punkta su se povukli uz dozvolu VRS. Povukli su se prema Milićima gdje su smješteni u motel.
Pripadnici MUP-a RS su, osim aktivnog učešća i napada na demilitarizovanu zonu Srebrenica,na svim važnim raskrsnicama i putevima postavili zasjede i vršili pretres terena.
Prilikom napada na demilitarizovanu zonu Srebrenica srpske snage su došle u poziciju da vide šta se dešava u centru grada. Odmah je izdato naređenje da artiljerija tuče Srebrenicu, jer je centar bio pun naroda.
Stvarna namjera političkog i vojnog vrha RS vidi se kroz njihov razgovor u kojem kažu da je sada vrijeme, da se ne pristaje na pregovore i da moraju završiti posao.
General Tolimir je u 23:10 sati obavio razgovor sa generalom Žanvijeom. Iako je znao za napad VRS na demilitarizovanu zonu, te tačno primao izvještaje sa terena o tome šta se događa, on iznosi generalu Žanvijeu brojne neistine, te mu objašnjava kako Muslimani vrše napade, i da VRS ne zaroblja pripadnike UNPROFOR-a. Svima je čak i u tom momentu bilo jasno da to nije tačno.
Komanda 1. zvorničke brigade je sa glavninom svojih snaga 10.07.1995. vršila napad na demilitarizovanu zonu Srebrenica. Napadom te brigade rukovodio jr major Obrenović.
Iz razgovora srpskih oficira jasno se vidi da su već 10.07.1995. bili kod ulaza u grad Srebrenicu i da se ofanziva nastavlja do potpunog zauzimanja enklave.
Izvor: Knjiga Genocid u srednjem Podrinju 1992. – 1995.