Srebrenica 12. juli 1995. godine - Tok dešavanja
Author: Urednik
Published: 10.09.2023
Dana 12.07.1995. godine u 00:30 sati kolona od 12.000-15.000 ljudi krenula je iz Šušnjara preko Jaglića, Buljima i Kameničkog brda ka Konjević Polju. Čelo kolone uspijeva nesmetano stići u 07:30 do odredišta u Kameničkom brdu jer su na čelu kolone bili uglavnom mještani koji su dobro poznavali put. U toku noći je zbog slabe vidljivosti, straha od mina koje su se mogle vidjeti golim okom i panike među prognanicima došlo do prekida kolone, pa je kretanje praktično bilo zaustavljeno.
Prognanici su noć proveli po šumama. Kolona je ponovo nastavila kretanje tek po svitanju, oko pet sati. Kolona ljudi bila je duga oko pet kilometara a išla je jedan po jedan, markiranom stazom. Staza je bila obilježena papirima i pobodenim drvećem a markirali su je prognanici koji su prvi prošli. Kretanje su usporavali prognanici koji su sa sobom poveli natovarene konje sa hranom, krave i ovce.
Od samog polaska kolone u 0:30 sati 12.07.1995. godine artiljerija VRS je dejstvovala sa lokaliteta Rogoč iznad Milića. Moglo se primijetiti da je to dejstvo vršeno oruđima i borbenim sistemima velikih kalibara (VBR, tenk, haubica), i to po širem području Konjević Polja i Srebrenice. U toku noći od dejstva sa Rogoča nije bilo žrtava, ali je stvoren dodati strah među prognanicima, jer su granate padale dalje od kolone.
Ozbiljan problem nastupa tek iza deset sati kada započinje dejstvo sa objekta iznad sela Šiljkovići. Sa objekata u blizini Ježeštice i Šiljkovića po koloni prognanika dejstvovao je PAM, PAT, minobacač 82mm i 120 mm. Kolona je gađana i sa lokaliteta Mratinjsko brdo.
Od posljedica granatiranja kolone prognanika sa Šiljkovića i Ježeštice - na prostoru lokaliteta Hajdučko Groblje, stradale su prve žrtve. Poginulo je nekoliko desetina (oko 30), a ranjeno oko 100 ljudi. Da bi se izbjeglo dejstvo neprijateljskih oružja i oruđa navedeni lokalitet se morao obilaziti, što je usporilo pristizanje ljudi i dalje kretanje kolone.
Poseban problem je predstavljalo iznošenje ranjenih. Mrtvi nisu nošeni nego su ostavljeni na mjestu pogibije. Ranjenici su nošeni na priručnim sredstvima, što je na ovom terenu bilo veoma teško i naporno.
Do 18 sati iznesena je većina ranjenih. U međuvremenu, VRS ostvaruje artiljerijska dejstva iz pokreta sa pravca Kravice putem ka Konjević Polju. Uočeno je kretanje tenkova, a u mjestu Sandići i Kajići locirana su protivavionska oruđa zvana prage.
VRS je u popodnevnim satima, (oko 19 sati) uspjela tačno locirati masu prognanika na Kameničkom brdu (selo Pobuđe). Iz sela Sandići, sa asfaltnog puta, započinje dejstvo topova po narodu koji je na Kameničkom brdu čekao mrak kako bi po okriljemo prešao preko Jadra ka Cerskoj, a onda dalje preko planine Udrč prema Tuzli. Dejstvo protivavionskih topova i PAM-a unijelo je pravu pometnju u redovima prognanika (postoji video snimak). Na drugom dijelu sela Pobuđe, jedna grupa iz kolone je u 18:00 sati nastavila kretanje, a prva grupa prognanika je oko 19:00 sati prešla saobraćajnicu Konjević Polje-Nova Kasaba.
Na Kameničkom brdu se dešavala prava drama. Mrtvih i ranjenih bilo je na sve strane. Ljude je obuzela panika i strah, tako da su bježali na sve strane. Od tog trenutka ljudi su pojedinačno odlučivali kuda će ko ići, ali je većina ostala uz glavninu kolone. Kolona prognanika predvođena općinskim rukovodstvom sa ranjenicima u prednjem dijelu krenula je oko 20 sati, spuštjući se iz rejona Kameničkog brda ka Krajinovičkom potoku. Samo što je nekoliko desetina ljudi iz kolone prešlo preko potoka, pojavili su se vojnici VRS.
Dolazili su kolskim putem iz pravca Kravice, kamionima i oklopnim transporterima. Među njima je bilo i jedno vozilo bijele boje sa oznakama UNPROFOR-a. Uz gromoglasan odjek, otvorena je paljba VRS po koloni. Uglavnom je dejstvovano iz puškomitraljeza M-84, Prage i protivavionskih mitraljeza sa rasprskavajućom municijom.
Nastupila je strašna panika u redovima prognanika. Procjene preživjelih učesnika o poginulima na licu mjesta su različite, ali su najobjektivnije one koje govore od oko 100 ubijenih.
Poslije 21:00 sat VRS nije mogla precizno pucati po koloni zbog slabe vidljivosti, pa se pješadijske snage sa oklopnim vozilima VRS povlače na putnu komunikaciju Kravica–Konjević Polje, a samo povremeno dejstvuju artiljerijskim oruđima po širem prostoru sela Pobuđe.
U 22:30 sati dana 12.07.1995. godine prvi dio kolone kreće iz sela Burnice prema putnoj komunikaciji Konjević Polje-Nova Kasaba i uspijeva bezbjedno preći put i ući u naselje Cerska. Cijelu noć 12. na 13. jula 1995. godine prognanici iz Srebrenice su lutali područjem sela Pobuđe u želji da pronađu spas za svoj život. Jedni su nastavili kretanje, a drugi su odlučili da sačekaju jutro.
Prva zarobljavanja prognanika koji su krenuli u koloni iz Srebrenice dogodila su se 12.07.1995. godine u poslijepodnevnim satima, na začelju kolone, u rejonu Ravni Buljim. VRS je koristila razne načine da zarobljenike uhvati u zamku. Jedna od zamki bio je i poziv srpskih vojnika da Bošnjaci izađu iz šuma, uz obećanje da će se VRS pridržavati ženevskih konvencija, da će zarobljeni biti prebačeni u Tuzlu i da im se garantuje bezbjednost, te da je UNPROFOR zadužen za njihovo prebacivanje na odredište.
Prognanici su pozivani da se predaju uz izgovor da je dogovoreno da se Srebrenica zamijeni za neke sarajevske općine. Također su korištena vozila sa oznakama UN-a i Crvenog križa kako bi zarobljenici povjerovali da će predstavnici međunarodnih organizacija nadgledati kako se postupa prema njima. Prilikom zarobljavanja VRS je od ljudi oduzimala ličnu imovinu, a neke od njih i na licu mjesta likvidirala.
Kada je riječ o zarobljavanjima na začelju kolone, ona su se dogodila oko 16 sati, i to u rejonu od Hajdučkog groblja do Kameničkog brda (prostor Ravni buljim).
Vojnici VRS došli su iz Kravice, Ježeštice i Šiljkovića i ubacili se u kolonu prognanika, jer su na začelju bili nemoćni i iscrpljeni kojima je kretanje prema Tuzli bilo preteško, pa su se nadali da će se sakriti u šumi dok po njih ne dođe UNPROFOR. Njihovo fizičko stanje je bilo takvo da nisu mogli pješke doći do Tuzle, ali u prvi mah nisu smjeli da se predaju.
Nakon poziva vojnika VRS da se predaju, te da im se garantuje sigurnost i prebacivanje za Tuzlu, ohrabrili su se , pa je počela masovna predaja. Broj zarobljenih 12.07.1995. godine je nepoznat, ali se mogao kretati do 1.000 osoba. Neki su odlučili sačekati zoru i predati se VRS, a oko 300 ljudi vratilo se natrag u Šušnjare sa namjerom da ide ka Žepi. Ta noć je za prognanike enklave Srebrenica bila pravi pakao.
Isti dan je i za one što su otišli u Potočare bio paklen. U Potočarima se pojavio lično general Mladić. Zatočenicima je obećao miran i bezbjedan prevoz do slobodne teritorije u Tuzli. U Potočarima, pored VRS, pojavila se i policija MUP-a RS. Iz Potočara je u hotel Fontana u Bratuncu posredstvom Holandskog bataljona prevezena komisija zarobljenih Bošnjaka (Nesib Mandžić, Ibro Nuhanović i Ćamila Purković), koja se sastala sa Ratkom Mladićem i njegovim saradnicima.
Razgovorima je posredovao zamjenik komandanta Holandskog bataljona major Franken. Ratko Mladić je od Nesiba Mandžića iznudio potpis da je izvršena korektna evakuacija zatočenih Bošnjaka.
VRS i policija razdvajali su zatočenie u Potočarima. Sve vojnosposobne muškarce te fizički napredniju mušku djecu odvajali su od ostalih građana i odvodili u zgradu Elektrodistribucije, a zatim u Bratunac, u prostorije OŠ Vuk Karadžić i hangare srednjoškolskog centra u Bratuncu.
Procjenjuje se da je 12.07.1995. odvojeno oko 1.000 muškaraca dobi od 14 godina pa nadalje. Prilikom odvajanja muškaraca pripadnici Vojske i policije RS su odmah u Potočarima počeli ubijati Bošnjake. Tokom noći prozivani su pojedini zarobljenici i likvidirani na što upućuju krici i odjek puščanih zrna.
Poslijepodne 12.07.1995. godine započela je i evakuacija žena, djece i staraca iz Potočara ka Kladnju. Prilikom upuštanja žena, djece i staraca u autobuse i kamione vršena je dodatna selekcija. Ukoliko bi neko od muške djece, izgledalo fizički naprednije, predstavnici VRS su ga odvajali od njihovih majki i odovodili u zarobljeništvo.
Također, odvajani su i neki starci, za koje su procijenili da su još dobrog fizičkog izgleda. Bez obzira na selekciju, ipak je jedan manji broj vojnosposobnih muškaraca prvoga dana uspio ući u autobuse i stići do Kladnja. Vjerovatno je to ovisilo o slobodnoj procjeni vojnika koji su vršili selekciju.
Vozači autobusa su se ponašali korektno. Kolonu vozila od Potočara do Tišče nisu pratili predstavnici UNPROFOR-a. Duž cijelog puta evakuacije bile su postavljene grupe vojnika VRS. Svaki od vojnika raspolagao je pravom da zaustavi i izvrši pregled autobusa. Selektivno su autobusi zaustavljani u Kravici, Konjević Polju i Milićima.
Evakuirani iz Potočara su puštani u Tišći, odakle su pješke išli ka zoni u Kladnju, koja je bila pod kontrolom 2. korpusa A RBiH. Zona razdvajanja nalazila se kod tunela u mjestu Starić, općina Kladanj. Pješačenje od Tišće do teritorije pod kontrolom A R BiH nadgledali su pripadnici VRS, koji su bili raspoređeni duž cijele maršrute.
VRS je locirala jedan dio kolone podijeljen na tri grupe u regionu Bokčin potok. Prva grupa je izašla u reon Ravnog Buljima i u njoj je komandni kadar koji radi na frekvenciji 154550. Druga grupa se nalazi u rejonu Velje glave.
GŠ Vojske Republike Srpske je obavijestio predsjednika RS o sljedećem: „Sve jedinice Drinskog korpusa nalaze se u najvećem stepenu b/g i preduzimaju sve mjere u cilju sprečavanja iznenađenja, angažovanja jedinica na izvršenju zadatka „KRIVAJA-95“, planski izvršavaju sve borbene zadatke. U toku dana oslobodile su naselje Potočari i dalje napreduju u cilju oslobađanja svih mesta u enklavi Srebrenica.
Na procijenjenim pravcima deo naših jedinica i jedinica MUP-a organizovale su zasjedna dejstva u cilju uništenja muslimanskih ekstremista koji se nisu predali i koji pokušavaju proboj iz enklave prema Tuzli. Iz enklave Srebrenica neprijatelj pokušava da se izvuče sa ženama i djecom prema Ravnom buljimu i Konjević Polju ali je naišao na minsko polje.
VRS je nehumano postupila sa ranjenicima koji su se našli u bazi UNPROFOR-a u Potočarima. Ranjenike su preuzeli vojnici VRS i odvezli ih u ambulantu u Bratunac, gdje će biti zadržani nekoliko dana.
VRS počinje sa prikupljanjem autobusa iz firmi radi planskog prevoženja zarobljenika, od 12.07.1995.
VRS je ušla u Potočarare 12.07.1995 godine u 10 sati i zauzela bazu UNPROFOR-a u kojoj je zaštitu potražilo i civilno stanovništvo enklave Srebrenica. Učesnici u razgovoru konstatuju da VRS nije gubitaka, što ukazuje da UNPROFOR nije pružao otpor. Dalje, u razgovoru se potvrđuje da je VRS obezbijedila 50 autobusa i šlepera za evakuaciju stanovništva ka Tuzli. Nagovještava se plansko odvajanje muškaraca od žena i djece, njihova likvidacija. Prema najavi srpskog oficira, snage UNPROFOR-a rade šta Srbi hoće.
Snage VRS planiraju da u jedan kamion stave po 300 ljudi kako bi do Tuzle najmanje deset stradalo od gužve.
VRS očekuje da će se izvršiti evakuacija za dva-tri dana, a komentarišući bombardovanje NATO snaga govore da su pogođene samo dvije šoferšajbe.
Razgovor između dva srpska oficira 12.07.1995 u 15:55 sati potvrđuje da se u rejonu sela Brežanci-Bokčin Potok nalazi blokiran veći broj prognanika iz Srebranice.
VRS je na blokiranju i zarobljavanju prognanika iz Srebrenice angažovala ogromne snage i specijalne jedinice.
Ratko Mladić je šetao po Srebrenici 12.07.1995. kako bi ga snimale kamere.
Oficiri VRS su obavljali brojne razgovore u kojima govore o velikom broju zarobljenih i ubijenih prognanika iz Srebrenice. Vrlo često navode riječ „paket“, misleći pritom na zarobljenike.
Osim evakuacije naroda iz Potočara, VRS je neprestano radila na blokiranju i zarobljavanju izbjeglica koje su se pokušavale probiti ka Tuzli. Veliki broj izbjeglica je likvidiran prilikom zarobljavanja i privođenja.
VRS je locirala mjesto na kojem je kolona prognanika iz Srebrenice i vrši koordinaciju sa SJB Milići, na čelu koje se nalazi izvjesni Mane, tražeći od njega da postavi zasjede. VRS će poslati prage da dejstvuju po koloni. U Konjević Polje je dovezen utovarivač, a inžinjerijski bataljon je dobio konkretan zadatak šta da radi.
Ministarstvo odbrane RS je aktom broj 02-21-3638/95 od 12.07.1995. izdalo naredbu za mobilizaciju autobusa koji će iz Bratunca prevoziti stanovnike enklave Srebrenice iz Potočara za Tuzlu.
Drugo mjesto zarobljavanja bilo je u rejonu presijecanja kolone u podnožju Kameničkog brda i zaseoka Krajinovići u selu Pobuđe. Na ovom prostoru zarobljavanja su se mogla dogoditi iza 20 sati nakon naprijed opisane zasjede.
Izvor: Knjiga Genocid u srednjem Podrinju 1992. – 1995.