• Genocid.ba
>
• Srebrenica
>
• priče
>
• Srebrenica 14. juli 1995. godine - Tok dešavanja

VRS je postavila zasjedu na objektu Velja glava i razbila kolonu koja je uspjela stići do tog sela. Dio kolone koji je uspio zaobići zasjedu na Velja glavi se okupljao do 16 sati u Jošanica Gaju, nakon čega je nastavljeno kretanje. VRS je u rejonu sela Marčići-Snagovo postavila jaku zasjedu kombinovanu sa tenkovima i transporterima, koje su podržavale specijalne snage MUP-a i VRS s namjerom da unište sve izbjegle stanovnike koji su se kretali prema Tuzli.

Jednom pješadijskom jedinicom MUP RS sastavljenom od specijalaca, komandovao je Zoran Janković iz Modriče koji je u tom sukobu zarobljen i kasnije razmijenjen. U 16:00 sati kolona iz Srebrenice oko 5.000 ljudi nastavila je kretanje prema Tuzli. Na kolonu je otvorena artiljerijska vatra sa objekta Velja glava (PAM i PAT) te sa Kula grad iznad Zvornika (“praga” i PAT) i iz praga i protivavionskih mitraljeza i topova koji su bili postavljeni u zasjedi na pravcu kretanja kolone.

Kolona koja se kretala prema Tuzli bila je primorana da svojim tijelima i uz nešto naoružanja koje su imali (uglavnom lovačko naoružanje i poneka automatska puška) krene prema tenkovima i tako otvori prolaz Liplje – Marčići gdje je poginulo oko deset nenaoružanih ljudi iz Srebrenice i oko deset ljudi koji su bili naoružani. Zarobljeni Janković je posredstvom motorole uspostavio kontakt sa komandantom Zvorničke brigade VRS i izvjesnim Gavrom nakon čega je prestalo djelovanje artiljerije sa Kula grada.

VRS je prvi put od pada Srebrenice posumnjala da bi možda mogao biti napadnut i Zvornik, pa je pokušala usmjeriti kolonu suprotno od Zvornika, što je prognanicima iz Srebrenice dobro došlo tako da su nastavili kretanje prema Križavačkim Njivama.

Kolona iz Srebrenice je izgubila u borbi oko 20 ljudi, ali par stotina je u panici ostalo izvan kolone i nakon borbi se nije priključivalo koloni na daljoj maršruti. Oni su kasnije, nakon pretresa terena, završili u rukama VRS. U toku noći 14. na 15.07.1995. godine kolona sa nešto više od 4.000 ljudi, kretala se prema putnoj komunikaciji Zvornik-Tuzla.

Nakon napravljenog prolaza u rejonu sela Marčići čelo kolone su počeli sustizati i oni koji su se uspjeli probiti iz okruženja VRS na prostoru Konjević Polja i Nove Kasabe.

Veliki broj ljudi koji je odvojen od kolone, VRS i policija RS su zarobile i likvidirale na licu mjesta. U izvještaju 5. inžinjerijskog bataljona koji je bio lociran u Konjević Polju stoji: „ Ubačena veća grupa neprijatelja u rejon Pobuđe brda i rejonu Konjević Polja, jedinice 5. inžinjerijskog bataljona i MUP-a uspješno su se suprotstavile neprijatelju. Uhapšeno je i ubijeno oko 1 000 do 1 500 neprijateljskih civila i vojnika“.

Ovaj izvještaj je potpisao zamjenik komandanta bataljona, major Mile Simanić, koji je u istom dokumentu tražio 50 litara nafte za rad utovarivača koji je angažovan „na zakopavanju ubijenih“.

Presječeni dio kolone u Pobuđu bio je sve vrijeme meta progona, hapšenja i likvidacije od strane VRS.

U Potočarima više nije bilo žena, djece i staraca. Svi su, u prethodna dva dana, deportovani do Tišće i dalje prema Kladnju i Tuzli.

U Potočarima je ostao samo Holandski bataljon sa jednom manjom grupom Bošnjaka radnika UN-a, da čeka transport do Zagreba.

Iz Bratunca je u toku 14.07.1995. prevezeno oko 2.000 – 2.500 muškaraca u oko 30 autobusa. Zarobljenici su zatočeni u salu osnovne škole u Grbavcima, kod Orahovca i u drugim školama. Po nekim procjenama, u Grbavcima je bilo oko 1.000 zatočenih. Zarobljenici su iz Grbavaca prevoženi kamionima do stratišta u Orahovcu. Svima su prethodno povezane oči. Egzekuciju je lično nadgledao general Mladić.

Za pogubljenje korištene su dvije livade. Ubijeni su odmah zatrpavani u masovne grobnice. Međutim, kasnije će VRS te grobnice prekopati i prenijeti tijela na druge lokacije (Lažeta 1 i Lažeta 2, a zatim ista tijela još jednom premjestiti na lokalitet zvani Cesta za Hadžiće).

Istog dana poslijepodne VRS iz Bratunca prevozi oko 1.500 – 2.000 zarobljenika do Petkovaca i zatočava ih u sali osnovne škole. Zarobljenicima se žicom vežu ruke na leđima, nagone ih da izuju cipele i kamionima ih prevoze do brane Petkovci.

VRS je zatočenike strijeljala u grupama od 5 – 10 ljudi. Dva zatočenika su preživjela strijeljanja.

Istog dana zarobljenici su dovezeni autobusima u Pilicu, u prostorije osnovne škole. Zatočenici će u Pilici biti zadržani dvije noći. Zatim ih odvoze na vojnu ekonomiju Branjevo, gdje ih postrojavaju u grupama od 10 i strijeljaju.

Na jednom mjestu VRS je zarobila četiri prognanika iz Srebrenice i likvidirala ih. Također, VRS je u selu Liješanj zarobila šest do sedam Bošnjaka.

Postoji veći broj dokumenata, radio-izviđanja, koji oslikavaju dešavanja tokom 14. jula 1995. godine, a odnose na zauzimanje enklave Srebrenica i zarobljavanje prognanih iz Srebrenice.

Izvor: Knjiga Genocid u srednjem Podrinju 1992. – 1995.