Srebrenica 15. juli 1995. godine - Tok dešavanja
Author: Urednik
Published: 16.09.2023
Kolona koja je brojala oko 4.000 – 5.000 ljudi iz Srebrenice prolazi u toku noći 14. na 15. 07. 1995. godine kroz selo Maričići i dalje prema Crnom Vrhu, najprije prelazeći put Zvornik-Tuzla.
Kolona je u jutarnjim satima (između četiri i pet sati) prešla put kod Crnog vrha. Tridesetak ranjenika nošeno je na improvizovanim nosilima. Kolona je nesmetano prešla putnu komunikaciju na Crnom vrhu i uputila se ka lokalitetu Križevačke njive, gdje se okupila.
Kolona iz Srebrenice tada je imala oko 100 boraca spremnih za borbu naoružanih lakim pješadijskim naoružanjem. Veći dio ljudstva u njoj bio je na rubu životnog opstanka. Prognanici su bili premoreni od nespavanja, iscrpljeni glađu, preplašeni od onog što su vidjeli, a primjetno je bilo djelovanje bojnih otrova (haluciniranje i iscrpljenost).
Prema istraživanju koje je 1996. provela organizacije Human Rights Watch, nad ljudima koji su bježali iz Srebrenice primjenjivana su i hemijska sredstva dobivena od JNA.
Pretpostavlja se da je manja količina hemijskih sredstava za psihohemijsko onesposobljavanje korištena od strane VRS, i to minobacačkim granatama 82 mm i zagađivanjem pitkih voda.
Desetine ljudi u koloni su zbog djelovanja hemijskih sredstava osjetili uznemirenost, ošamućenost ili vrtoglavicu, povraćanje, nejasan ili besmislen govor, haluciniranje, skidanje odjeće, mrmljanje, čupanje kose, ukočenost i komu.
Kolonu iz Srebrenice (u ovom trenutku oko 4.000 ljudi) je jaka kiša sa ledom (grad) u poslijepodnevnim satima (oko 15 sati) natjerala na brže pomjeranje ka slobodnoj teritoriji. Kolona je u toku noći 15. na 16.07.1995. bezbjedno prošla dio puta Križevačke njive – Baljkovica gdje se sakrila u jednom potoku i čekala ishod borbi na Baljkovici koje su u to vrijeme vodile snage Drugog korpusa iz Tuzle i jedna grupa naoružanih boraca koji su se kretali na čelu kolone iz Srebrenice.
Dana 15.07.1995.god. uspostavljena je radio-veza između 2. korpusa A RBiH i kolone iz Srebrenice.
Glavni zadatak VRS u ovom periodu bilo je zarobljavanje i pogubljenje hiljada građana koje je rat zatekao na području Srebrenice. Ubijeni ljudi bili su iz sljedećih općina: Srebrenica, Bratunac, Vlasenica, Zvornik, Višegrad, Rogatica, Han Pijesak, Goražde i dr.
VRS je, pored nastojanja da potpuno uništi kolonu iz Srebrenice, istovremeno organizovala pretres terena na cijelom prostoru od Srebrenice do Zvornika sa ciljem uništenja cjelokupnog muškog stanovništva koje se u toku rata zateklo na ovom prostoru.
Za posao čišćenja terena od 15.07.1995. bio je zadužen komandant Bratunačke brigade Vidoje Blagojević. Pod komandu Blagojevića stavljene su sve jedinice koje su bile zadužene za čišćenje terena.
Jedinice za pretres su u narednim danima vršile pretres terena i progonile manje grupe koje su se nakon zasjede od 12.07.1995, u Pobuđu, uspjele vratiti natrag ka Srebrenici. Rijetki su oni koji su preživjeli nakon hapšenja i kasnije razmijenjeni.
VRS je rano ujutro 15.07.1995. prevozila zarobljene iz Srebrenice, koji su prethodno odvedeni u školu u Petkovce, i u manjim grupama odvodila ih na mjesto pogubljenja kod „Brane“. Broj zarobljenih u Petkovcima može se kretati između 1.500 – 2.000 Bošnjaka. 321 Tijela ubijenih su kasnije prekopana i odvezena na nove lokacije.
Snage VRS su blokirale širi rejon Crnog Vrha i Planinaca i djelimično rejon Kamenice radi sprečavanja prolaska grupa iz Srebrenice.
U rejonu Pandurice, Planinaca, Crnog vrha, Kamenice i Glođanskog brda nalazi se oko 3.000 ljudi, prema procjeni VRS.
U zoni odgovornosti Zvorničke brigade, dana 15.07.1995, Dragan Jokić je rekao da ima ogromnih problema sa ukopavanjem, strijeljanjem i čuvanjem zatvorenika koje tek treba strijeljati. Dragan Jokić je rekao Draganu Obrenoviću da Beara, Popović i Drago Nikolić odvode ljude gdje oni hoće. Prenio mu je da je Popović rekao da ne zapisuju ništa što se odnosi na aktivnosti oko operacije ubijanja ili da o tome ne govori preko radija. Obrenović je znao da se vodi operacija ubijanja.
U razgovoru sa generalom Miletićem, Obrenović je predložio da se kolona ljudi iz Srebrenice propusti da prođe za Tuzlu, ali je general Miletić naredio da kolona mora biti uništena.
U razgovoru pukovnika Vasića iz MUP-a RS sa njegovim pretpostavljenim o tome kako riješiti problem sa kolonom iz Srebrenice, Vasić je nazvao savjetnika ministra unutrašnjih poslova i tražio od njega odobrenje da je propusti, ali mu je savjetnik odgovorio da nađe vojsku i pozove avijaciju da pobije sve ljude u koloni.
Pukovnik Vasić iz MUP RS upoznao je Obrenovića sa stanjem u Bratuncu vezano za zarobljene Muslimane rekavši da je time što je doveden veliki broj Muslimana u Bratunac stvorena opasna situacija.
Dodao je da, zbog nedovoljnog prostora, neke grupe zarobljenika nisu mogli smjestiti preko noći i da su noć proveli u autobusima. Zarobljenici su se uznemirili i počeli da ljuljaju autobuse. Govorio je o problemu čuvanja svih zarobljenika.
Borovčanin je potvrdio Obrenoviću da je prilikom prelaska linija na putu Konjević Polje uhvaćen veliki broj zarobljenika.
Obrenović je mišljenja da su svi prisutni na sastanku, kao i oni koji su imali posla sa zarobljenicima, znali za plan da se ubiju zarobljenici koji su odvedeni u Zvornik.
Komandant Zvorničke brigade, Vinko Pandurević, obavijestio je Komandu Drinskog korpusa da mu dodatno opterećenje predstavlja veliki broj zarobljenika razmještenih po školama u zoni brigade, kao i obaveze obezbjeđenja i asanacije terena jer su mu sve snage angažovane i nema rezervi.
Dana 15. 07.1995. godine, kolona je u jutarnjim satima prešla putnu komunikaciju Zvornik-Caparde. Do tada nije još imala borbeni dodir sa prednjim linijama VRS, obzirom da je to udaljeno 3-4 km od Baljkovice. Drugi dio kolone je u to vrijeme bio još ispod Udrča i kretao se prema Kamenici i dalje prema Tuzli.
VRS je 15.07.1995. godine izdala zahtjev za mobilizaciju svih vojno sposobnih u općinama Vlasenica, Milići, Skelani, Bratunac i Šekovići sa ciljem pretresa terena i uništenja kolone ljudi iz Srebrenice.
Zahtjev VRS za mobilizaciju Ministarstvo odbrane - sekretarijat Zvornik - odmah je dalo u realizaciju.
Policijske snage RS su aktivno uključene na hapšenju i privođenju Muslimana.
Sve jedinice VRS bile su uključene u operaciju zauzimanja Srebrenice i u svim izvještajima je jasno vidljiva koordinacija sa vrha, a vidljivo je i da se koristi terminologija uništenje neprijateljskih grupa.
U 17:15 sati dana 15.07.1995. godine, čelo kolone koja se kretala iz Srebrenice prvi je put naišlo na zasjedu postavljenu na pravcu kretanja kolone. Tad je prvi put došlo do direktnog sukoba između čela kolone i zasjede koju je postavio MUP RS. Na obje strane je bilo žrtava. Ostale jedinice CJB Zvornik su raspoređene na cijelom prostoru od Srebrenice do Tuzle,gdje su vršile hapšenje i ubijanje zarobljenih.
Jedinice Drinskog korpusa – 1. brlpbr., 1. mlpbr. i Samostalni bataljon Skelani besprijekorno su izvršavali postavljene zadatke na zarobljavanju i likvidaciji prognanih iz Srebrenice, što potvrđuje pukovnik Milanović Ignjat u prijedlogu upućenom komandi Drinskog korpusa i predlaže da pukovnik Blagojević bude komandant svih snaga koje obavljaju ove poslove.
U rejonu Marčići - Crni vrh MUP RS je angažovao 500 policajaca sa teškim naoružanjem kako bi zaustavio kolonu, a ostale dobro naoružane jedinice MUP su na drugom terenu.
U zoni odgovornosti Bratunačke brigade VRS je predala pet pripadnika UNPROFOR-a MUP-u Savezne Republike Jugoslavije.
Ostale zadatke iz plana o zarobljavanju i likvidaciji stanovnika Srebrenice Bratunačka brigada provodi redovno, a po naređenju DK str. pov. br. 01/4-157/5 od 13.07.1995.
Jedinice iz sastava zvorničke brigade, osim što su u rejonu Baljkovice na borbenim linijama izvršile pojačanja u ljudstvu i naoružanju, organizovala su i zasjede na raznim mjestima.
Dana 15.07.1995. godine u vremenu oko 11:00 sati, pukovnik Ljubo Beara upoznao je generala Krstića da ima oko 3.500 paketa (pritom misleći na zarobljene) koje mora razdijeliti, a nema rješenja. Kasnije će pukovnik Beara naći rješenje i organizovati strijeljanje svih 3.500 ljudi.
Procjenjujući situaciju i odnose između svjetskih sila, izvjesna Neda obavještava Krajišnika da međunarodna zajednica neće reagovati, da oni mogu slobodno završiti zauzimanje enklava Srebrenice i Žepe, te da je to ustvari samo razmjena teritorija itd.
Nakon borbi između kolone i zasjede, kolona je nastavila kretanje prema Baljkovici. Borbi između VRS i kolone nije bilo do borbenih linija na Baljkovici.
U razgovoru u 11:23 sati , kanal 3, učesnici X-Y govore da je paket iz Bratunca stigao (ovo je termin koji su koristili za grupe zarobljenih Muslimana).
Obzirom na veliki broj zarobljenih, komandant Drinskog korpusa Krstić dobija autobuse iz Ilijaša za prevoz zarobljenih.
U operaciji zauzimanja Srebrenice učestvovale su snage iz Jugoslavije.
Komanda Drinskog korpusa imala je precizno naređenje šta raditi sa zarobljenicima iz Srebrenice a poznato je da su svi poubijani. Komandant Drinskog korpusa general Krstić se uvijek u svojim razgovorima poziva na to da se radilo po naređenju.
Obrenović je u razgovoru sa Borovčaninom i Milošem Stuparom saznao o pogubljenjima Muslimana na mnogim mjestima, a posebno u Kravici. Bio je siguran da su svi prisutni znali za plan egzekucije Muslimana iz Srebrenice. Tada su stigli i vojnici iz Bratunca koji će kasnije učestvovati u egzekucijama.
Obrenović je upoznao komandanta Zvorničke brigade Vinka Pandurevića o operaciji ubijanja u kojoj su učestvovali Beara i Popović. Pandurević je bio nezadovoljan što se cijela kolona ne zaustavi i uništi.
Zarobljenici su bili smješteni u fiskulturnoj sali osnovne škole u Orahovcu gdje će jedan dio biti strijeljan iza škole na poljani, a drugi dio prebačen na drugu lokaciju i pogubljen.
Izvor: Knjiga Genocid u srednjem Podrinju 1992. – 1995.