• Genocid.ba
>
• Srebrenica
>
• priče
>
• Srebrenica 16. juli 1995. godine - Tok dešavanja

Drugi korpus A R BiH odlučio je izvesti žešći napad na linije na Baljkovici.

Probijanje linija VRS izvršeno je 16.07.1995. godine. Nakon proboja linija VRS, na Baljkovici uslijedili su pregovori preko sredstava veze koje su obavili Šemsudin Muminović, major 2. korpusa A R BiH i pukovnik Vinko Pandurević, komandant Zvorničke brigade VRS.

Nakon sklapanja sporazuma na teritoriju pod kontrolom A R BiH, u zoni odgovornosti 2. korpusa A R BiH u mjestu Nezuk, prešlo je oko 3.500 prognanih iz Srebrenice. Oko tri hiljade ljudi je preko noći ostalo u blizini otvorenog koridora koji će u toku noći zatvoriti Zvornička brigada sa Vinkom Pandurević na čelu.

Većinu tih ljudi su vojnici VRS pronašli prilikom pretresa terena i nakon toga ih likvidirali. Procjenjuje se da je oko 1.000 ljudi u narednim danima uspjelo doći do Tuzle, a neki su putovali i mjesecima.

bljavanjem, likvidacijom i ukopavanjem Srebreničana. Prema utvrđenom obrascu, ovog dana su izvršena ubistva onih koji su 14.07.1995. godine odvezeni u Pilicu. Tog dana ubijeno je oko 1.000 do 1.200 Srebreničana. Strijeljanja su izvršena na vojnoj ekonomiji Branjevo.

D. Erdemović je učestvovao u masovnoj egzekuciji i u svom iskazu rekao sljedeće: „ Ljudima pred nama naređeno je da se okrenu leđima prema nama. Nakon što su nam se okrenuli leđima, mi smo u njih pucali. Izdana nam je naredba da pucamo“. D. Erdemović je rekao da su sve žrtve, osim jedne nosile civilnu odjeću... Kad bi neko od vojnika prepoznao nekoga koga je poznavao iz Srebrenice, toga bi čovjeka tukli i ponižavali prije nego što bi ga ubili. Tog dana ubijeno je oko 1.000 do 1.200 Srebreničana.

Oko 15 sati VRS je izvršila još jednu egzekuciju zarobljenih iz Srebrenice. Grupa pristiglih vojnika iz Bratunačke brigade VRS je izvela zatočene iz Doma kulture u Pilici i likvidirala oko 500 ljudi. D. Erdemović, pripadnik 10. diverzantskog odreda VRS, objasnio je kako se nalazio u obližnjem kafiću i čuo je pucnjavu i detonaciju bombi. Buka je trajala 15-20 minuta nakon čega je jedan vojnik iz Bratunca ušao u kafić i rekao da je „sve gotovo“.

Također oko 16.07.1995. VRS je izvršila i likvidaciju više stotina zarobljenih iz Srebrenice (oko 500) u Kozluku.

Snage 2. korpusa iz Tuzle su u jutarnjim časovima 16.07.1995. godine probile linije odbrane i spojile se sa kolonom koja se kretala iz Srebrenice u širem rejonu Baljkovice.

Komandant Zvorničke brigade je, u dogovoru sa oficirima Drugog korpusa, zbog velikih gubitaka u vlastitim redovima pristao da koridor bude otvoren i da civili izađu prema Tuzli.

Procjenjuje se da je taj dan izašlo oko 3.500 ljudi (boraca, civila, žena, djece).

Jedinice Zvorničke brigade pokušavaju po svaku cijenu zaustaviti kolonu iz Srebrenice da prođe prema Tuzli, pritom trošeći ogromne količine municije svih kalibara kako bi koloni nanijeli što veće gubitke.

S ciljem potpunog uništenja ljudi koji su se kretali u koloni iz Srebrenice, Drinskom korpusu 16.07.1995. godine u pomoć stižu i jedinice iz Krajiškog korpusa. Znači, i četiri dana nakon zauzimanja Srebrenice pristiže pomoć kako bi što više ljudi, koji samo nastoje izaći iz obruča, bilo likvidirano.

Dana 16.07.1995. godine MUP RS pravi zasjede i likvidira stanovnike, duž cijelog puta kuda je prošlo čelo kolone, a ostatak ljudstva se još pokušavao probiti prema Tuzli.

Na prostoru od Srebrenice do Crnog vrha MUP RS nema gubitaka što je dokaz da se ne vode borbe i da MUP RS u sadejstvu sa VRS vrši zarobljavanje civila koji će kasnije završiti na poznat način.

VRS je već pokrenula pripremu za napad i zauzimanje Žepe, također zaštićene zone UN.

U rejonu Pobuđa, dana 16.07.1995, bilo je oko 2.000 prognanika iz Srebrenice koji su se još krili po šumama. Od ovog broja blokiranih ljudi rijetko se ko uspio izvući do Tuzle.

Masovna strijeljanja su nastavljena i 16.07.1995. godine, a vršili su ih pripadnici VRS i to: u Petkovcima su strijeljanja vršili pripadnici VRS iz sastava 10. diverzantskog odreda iz Vlasenice. Kamioni 6. bataljona Zvorničke brigade korišteni su za transport leševa iz škole u Petkovcima do brane, gdje su ukopani u masovnoj grobnici.

Na vojnoj ekonomiji Branjevo strijeljanje su vršili pripadnici VRS iz sastava bijeljinskog voda 10. diverzantskog odreda zajedno sa odabranim vojnicima iz Bratunca.

Na cijelom prostoru od Srebrenice do Baljkovice prizor je bio isti, svuda su bila tijela strijeljanih civila koje su vojnici VRS likvidirali nakon predaje.

U rejonu Baljkovice vođene su žestoke borbe tako da je nakon otvorenog koridora VRS uporno pokušavala zatvoriti koridor kako bi što manji broj ljudi prošao prema Tuzli. Procjena je da se oko 2.000-3.000 ljudi vratilo iz otvorenog koridora. Na ostalom prostoru su vršene masovne likvidacije u kojima učestvuje Milićka brigada sa Milomirom Nastićem kao komandantom.

VRS je vršila transport i likvidaciju zarobljenih, što su organizovali pukovnici Beara i Cerović.

Dana 16.07.1995. godine došlo je do potpunog zatvaranja prolaza (koridora) koji je bio otvoren za kolonu iz Srebrenice.

Razbijene grupe prognanika koje nisu uspjele prijeći cestu u Konjević Polju vratile su se u Srebrenicu i pokušale proći u Žepu. Komandant milićke brigade Milomir Nastić je dobio zadatak da sve ljude mora pobiti te da postavi zasjede od Rupovog brda do Braćana.

VRS je izvršila masovna pogubljenja zarobljenih civila, a neke su vojnici odmah na licu mjesta zatrpavali.

Nakon zauzimanja Srebrenice VRS je krenula u masovnu pljačku Muslimanske imovine.

Izvor: Knjiga Genocid u srednjem Podrinju 1992. – 1995.