Srebrenica 17. juli 1995. godine - Tok dešavanja
Author: Urednik
Published: 16.09.2023
Dogovoreni koridor za izlazak protjeranih iz Srebrenice u rejonu Baljkovice bio je zatvoren već 16.07. 1995 godine, između 17:00 i 18:00 sati. Iako je dogovoreno da bude otvoren 48 sati, VRS je zatvorila izlaz i nastavila sa zarobljavanjem.
Jedna grupa koju je činilo 12 zaostalih bjegunaca uhapšena je 19.07.1995. godine u rejonu Nezuka. Unutar zone odgovornosti zvorničke brigade VRS je izvršila likvidaciju zarobljenika. Jedna osoba iz navedene grupe uspjelo je preživjeti.
Sve vrijeme nakon probijanja koridora 16.07.1995. godine, pripadnici 2. korpusa A R BiH su na rubnim područjima razgraničenja sa VRS vršili prihvat grupa koje su dolazile iz Srebrenice.
Grupe su pristizale u širem rejonu odgovornosti 2. korpusa A R BiH. Manje grupe iz Srebrenice su, na teritoriju pod kontrolom A RBiH, pristizale sve do 16.04.1996., kada je iz Srebrenice do Zvornika pristigla grupa od sedam muškaraca. Ovu grupu je IFOR predao vlastima Republike Srpske.
Oni će se nakon toga naći u zatvoru u Bijeljini, optuženi od vlasti RS da su navodno počinili ratne zločine. Danas su na prostoru Federacije BiH iz bijeljinskog zatvora, aprila 1996., prilikom razmjene pušteno je 211 zarobljenih tokom pada Srebrenice.
Procjenjuje se da je nakon pada Srebrenice ubijeno više od 8.000 Bošnjaka-Muslimana.
Civilna policija RS je 17.07.1995. godine nastavila sa zarobljavanjem Muslimana koji se nisu uspjeli probiti do Tuzle. Sudbina zarobljenih je u tom trenutku bila neizvjesna.
VRS je 17.07.1995. nastavila sa zarobljavanjem civila tako da je među zarobljenicima bilo i četvoro djece od osam do četrnaest godina koje je VRS smjestila u vojnički pritvor. U takvoj situaciji pukovnik Blagojević, komandant Bratunačke brigade, traži da se djeca snime kamerom i da se navede kako se Muslimani međusobno ubijaju.
Komanda Bratunačke brigade je od pretpostavljene komande tražila vozila za transport ranjenika iz Doma zdravlja u Bratuncu.
Specijalne jedinice MUP RS su 16.07.1995. učestvovale u borbama na Baljkovici kako bi spriječile prolazak kolone prema Tuzli.
U ovom periodu zabilježena je intenzivna diplomatska aktivnost, iz čega je srpska strana izvukla zaključak da su Žepa, Srebrenica i Goražde otpisani, a da je Bihać važan za Hrvatsku. Srpska strana očekuje da će se za njih kriza povoljno riješiti, pritom računajući na naklonost svojih prijatelja.
VRS je poduzela sve aktivnosti kako bi pobila što veći broj ljudi u koloni koja se kretala iz Srebrenice tako što su intenzivno artiljerijom tukli po koloni u dane 16.07. i 17.07. 1995. godine. Ljudi iz kolone su u nekim trenucima morali golim rukama napadati srpske tenkove.
VRS je imala plan da zauzme Srebrenicu i Žepu bez obzira na reakcije diplomatije.
Izvor: Knjiga Genocid u srednjem Podrinju 1992. – 1995.