JUGOSLAVENI POKUŠAVAJU U MAĐARSKU DEPORTOVATI 1.800 MUSLIMANA
Author: Urednik
Published: 25.06.2023
Piše: Roy Gutman
Ponašajući se na način koji u Evropi nije viđen od Drugog svjetskog rata, jugoslavenska vlada, na čijem čelu su Srbi, prošle sedmice je iznajmila voz s 18 vagona, nastojeći u Mađarsku deportovati cjelokupno stanovništvo jednog muslimanskog sela. Prema svjedočanstvima seljaka, oko 1.800 putnika, među kojima 70 majki s djecom u naručju, istjerano je iz Kozluka, sela u istočnoj Bosni, nakon što su dva oklopljena tenka provalila na glavni trg, a srpske paravojne snage zaprijetile da će ga dići u zrak. Naređeno im je da se popnu na voz koji je trebao ići u Mađarsku.
Budući da je samo dio njih imao putne isprave, Mađarska je odbila da ih propusti. Nakon što su u vozu proveli četiri dana, seljaci su odvedeni u logor za muslimane u Paliću, nedaleko od mađarske granice, u koji je natrpano tri puta više ljudi nego što su njegovi kapaciteti. Taj događaj je najnoviji potez pun okrutnosti u već vrlo okrutnom ratu, rekli su strani posmatrači, to je dio politike “etničkog čišćenja” historijski muslimanskih dijelova Bosne koju sprovodi srpska jugoslavenska vlada. Strani posmatrači vjerovali su da srpski silnik Slobodan Milošević potiče korištenje tenkova i zastrašivanja koja sprovode srpske paravojne jedinice te da koristi Crveni križ Srbije za završavanje posla. Lokalni Crveni križ, za koji međunarodni posmatrači kažu da djeluje kao dio srpske vlasti, deportovao je ili je pokušao deportovati najmanje 7.000 stanovnika Bosne van zemlje, kršeći na taj način, prema mišljenju predstavnika UN-a, međunarodni zakon o postupanju prema izbjeglicama.
Ovaj deportacijski voz nije jedinstven slučaj, rekao je Ron Redmond, glasnogovornik Visokog komesarijata UN-a za izbjeglice u Ženevi. UNHCR etničko čišćenje i svaki postupak koji ga potpomaže smatra “izopačenošću”. Radnici Visokog komesarijata u Beogradu izjavili su da UNHCR zbog tih deportacija priprema protest jugoslavenskoj federaciji.
Napad na Bosnu stvorio je najveću rijeku izbjeglica u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, a sve to uz podršku iz Srbije. Komisija UN-a je ove sedmice procijenila da je tokom prošle godine 1,7 miliona ljudi ostalo bez svojih domova, 1,1 milion u Bosni i Hercegovini i 617.000 u Hrvatskoj. Broj se svakim danom povećava za nekoliko hiljada.
Oko 204.000 ratnih izbjeglica iz Bosne nalazi se u Srbiji, oko 40.000 su Muslimani, a ostali Srbi. Crveni križ Srbije srpske izbjeglice smješta u privatne kuće ili hotele dok, prema riječima njihovih predstavnika, Muslimane šalje izvan zemlje kad god je to moguće.
U Bajinoj Bašti, gdje se na srbijanskoj strani rijeke Drine okupljaju izbjeglice, sekretarica ogranka Crvenog križa Nada Ivanović opravdava takve postupke. “Previše mrtvih tijela (Srba) stiže s druge strane rijeke. Niko ko je izgubio rođaka nije voljan ugostiti one koji dolaze s druge strane.” Upravo ona je poslala pet autobusa izbjeglica iz Višegrada, protiv njihove volje, u Makedoniju. “Oni su željeli tamo otići”, izjavila je prošle sedmice, dok je Abdulah Osmanagić, neslužbeni vođa izbjeglica, rekao: “Nismo imali nikakvog izbora.”
Radnica Crvenog križa Srbije, direktorica logora Palić u kojem su bili smješteni Muslimani natrpani u izbjeglički voz, tvrdi slično. Direktorica logora, koja se predstavila samo kao Nada, objasnila je da su sve izbjeglice “dobrovoljno napustile svoje domove” i da su potpisale dokumente kojima svoju imovinu predaju novouspostavljenim srpskim vlastima u Bosni.
Ona je izjavila da je najmanje 5.000 ljudi prošlo kroz logor. Insistirala je da prisustvuje mojim razgovorima s Muslimanima te je na taj način mnoge od njih zaplašila. Uvjeti su primitivni i mnoge izbjeglice, pogotovo stariji, nemaju gdje sjesti, ali su svi odbacili njene tvrdnje. Hazim Kavazović-Osmanović (60) iz Zvornika, sjedio je na podu u logoru kad se voz za deportaciju zaustavio na stanici udaljenoj oko kilometar i po. Kao i ostale u vozu, i njega su zlostavljale srpske paravojne jedinice, prisiljavajući ga da napusti svoju domovinu.
“Natjerali su nas da odemo. Stalno su nam prijetili. Tokom noći su ubijali ljude. Do nas je došao neko od članova gradske vlasti i rekao da je za nas bolje da odemo”, rekao nam je Hazim.
“Kad smo prešli most i došli u Srbiju, službenici na granici su nam rekli da možemo ući u Srbiju, ali da se nećemo više moći vratiti”, rekla je Ćamila Mehmedbegović (59), još jedna od prognanih žena iz Zvornika. Druge dvije žene iz istoga grada rekle su nam da su svoje kuće, zemlju i svu imovinu “poklonile” srpskoj vojsci.
Od ljudi iz deportacijskog voza čuli smo slične priče. Stanovnici Kozluka, mjesta od oko 5.000 stanovnika sjeverno od Zvornika, poput onih iz Višegrada, smještenog u dolini rijeke Drine, opisali su nam užas koji je započeo kad su Srbi u aprilu preuzeli kontrolu nad tim područjem. Postavili su novo rukovodstvo koje je oko mjesec dana ranije sve Muslimane otpustilo s posla. Prestala je dostava hrane i lijekova, pa su Muslimani, nakon što su srpski vojnici opljačkali i spalili nekoliko kuća te silovali nekoliko žena, ponudili da odu. Prošlog četvrtka dva tenka su ušla u mjesto.
“Rekli su nam da nas ne mogu više štititi”, kaže Mehmedalija Mulaibišević (35). “Rekli su da je naše mjesto dio ‘etnički čiste’ srpske regije i da je nezamislivo da na ključnom čvorištu puteva bude muslimansko selo.” Preostali stanovnici Kozluka autobusima su odvezeni u Šabac, grad u sjevernoj Srbiji, gdje ih je čekao poseban voz kojim su poslani na mađarsku granicu.
“Sve je bilo unaprijed pripremljeno”, izjavila je Judith Kumin, predstavnica Visokog komesarijata UN-a za izbjeglice u Beogradu, glavnom gradu Srbije. Kumin je također izjavila da u kontekstu ovog problema s izbjeglicama, koji eksplodira “eksponencijalnom brzinom” nema načina na koji bi njihov ured s 85 zaposlenih, zadužen da pokriva sve bivše jugoslavenske republike, mogao osigurati osoblje koje bi štitilo prava izbjeglica u logoru Palić.