Dr. Esad Sadiković - zločinci ga ni mrtvog nisu željeli ostaviti na miru
Author: Urednik
Published: 16.05.2023
“Ja ostajem uz svoj narod” Sjećanje na dr. Esu Sadikovića, čovjeka, humanistu i člana međunarodne ekipe “Ljekari bez granica”.
„Zar nisi mogao otići iz Prijedora“, pitali su prijatelji Esu. „Mogao sam, naravno da sam mogao. Ali to više ne bi bio Eso kojeg narod voli. To ne bi bio Eso. Zato sam na ulici. Čekam da me odvedu gdje su odveli i moj narod. Ja ću za narodom i oko toga nemam nikakvih dilema. Niti ću ih imati“.
U noći izmedu petog i šestog augusta 1992. godine, samo noć pred raspuštanje koncentracionog logora smrti Omarska odveli su dr. Esada Sadikovića. I logoraši i on znali su kuda ga vode. Svi logoraši su ustali da ga na nogama isprate. Eso je zastao na vratima i, primjetivši da neki plaću, kratko odgovorio: „Držite se“. U tom mrklom mraku prolomio se aplauz živih ljudskih kostura. Te noći u koncentracioni logor Omarska je došao jedan od njegove trojice najboljih prijeratnih prijatelja. Tadašnji gospodar prijedorskih života i smrti zločinac Mićo Kovačević. Došao je po prejakog Eso koji je ugrožavao cilj udruženog zločinačkog poduhvata srpskih agresora, koji su kanili ubiti BiH, Bošnjake, Prijedor.
Naše duše se neće smiriti sve dok se ne nađu i kazne ubice Ese. Jer Eso je simbol nesalomljivih Ideje Bosne i Bosanskog duha, te baze iz koje je nastala, i opstala BiH.
Esina krivica je bila njegova humanost, veselost, liječnički poziv kojim je pomogao na hiljade drugih ne pitajući ni ko su ni šta su, njegova stručnost i zvanje eksperta Ujedinjenih Nacija.
Eso je bio čovjek pun ljubavi prema svemu što se zove život. Koji su to monstruozni likovi i umovi iskazivali svoju nemoč i ljudsku bijedu ubijajući Esu? Zločinačka želja za likvidacijom Ese, kao paradigme stradanja svih intelektualaca Prijedora i BiH i likvidacijom svega što on i oni personoficiraju, samo je dokaz bijede i ništavnosti projektanata i iyvršilaca agresije i genocida, čija želja se nikada neće ostvariti.
Esu zločinci ni mrtvog nisu željeli ostaviti na miru. Sa željom da mu u potpunosti zametnu trag, da ga kao Bošnjaka, uglednog Prijedorčanina, jednostavno čovjeka, zauvijek nestane, njegovu su djecu pokrstili. Sin Enis prekršten je u Filipa, a kćerka Alma u Veroniku. Institut za istraživanje genocida Kanada još jednom opominje da slučaj dr Sadikovića ostaje ljudska, emotivna, užasna i stravična definicija genodica u Prijedoru i BiH. To je „školski primjer” onoga što su kreatori i izvršioci agresije i genocida, kada god su mogli, činili s onim što je BiH bila i što jeste, a Eso bio je jedan od njenih najponosnijih izdanaka, zbog čega su mu ovakvu sudbinu i namijenili.
Piše dr. Emir Ramić