ZLOČINCI SU MEĐU NAMA I JOŠ KRIJU KOSTI ŽRTAVA: I dalje se traga za tijelima ubijenih prijedorskih Bošnjaka i Hrvata
Author: Urednik
Published: 31.07.2023
“Najmlađa žrtva je Velid Bešić koji je imao dva mjeseca i još nije pronađen i pokopan. Najmlađa pokopana žrtva je Haris Džananović koji je imao pet godina, ubijen sa sestrom i majkom. Pronađeni su posmrtni ostaci i ukopani su”, rekao je glavni imam Mahir Kozarac.
Više od tri decenije traje potraga porodica za posmrtnim ostacima najmilijih koji su ubijeni 1992. godine na području Prijedora. Do sada su pronađeni posmrtni ostaci oko 2.700 Prijedorčana, a za oko 500 žrtava još uvijek se traga. Kroz zloglasne logore Keraterm, Omarska i Trnopolje, te još 54 mjesta zatočenja prošlo je oko 30 hiljada muškaraca, žena i djece nesrpske nacionalnosti.
U susret čovjeku ”iza žice”. Fikret Alić bivši logoraš sa naslovnice magazina Time. Fotografija iz logora Trnopolje uznemirila je cijeli svijet. Fikreta su patnje u logoru obilježile bespovratno. Uvijek je bio protiv oružja i nasilja. To zločincima 1992. godine ništa nije značilo.“Znači otišao sam kao obični civil, pokupili su nas kao stoku. U Keratermu su nas tukli do besvijesti, poizbijali su mi zube, nos su mi slomili. Sa 86 kg spao sam na 48kg.
Preživio sam trombozu stomaka, bio sam u komi u Travniku. I… i dalje ne mrzim ljude, mrzim ratne zločince”, rekao je Alić.
Jer su donijeli samo smrt i masovne grobnice, dodaje. Osim što je na svojoj koži osjetio sve užase logora, kao i na svom duhu – gledao je i kako vojnici odvode druge logoraše u smrt.“
I nađena je ta grobnica sa posmrtnim ostacima. Dokle više kriti i lagati? Hajmo priznati zločin i pomiriti se, biće nam svima bolje ako priznamo zločine i nađemo masovne grobnice, ukopamo ljude. Mjesta ovdje ima za sve”, dodao je.U svoje mjesto vratio se i Husnija Avdagić. Čovjek koji je u tridesetim godinama života prošao pet logora. Prvo je bio zatočen u logoru Trnopolje, a onda u logoru Keraterm.
U sjećanjima uvijek mu se vraća jedno lice i scena: “Tog čovjeka su tako pretukli da mu je glava bila kao te hlače vaše crna. Bio je živ i ja sam otišao, čuo sam da je podlegao poslije. Nađen je u grobnici ukopan je u mezarje. To nije kraj priče… 9. juna prozvali su nas i prebacili u logor Omarska. Tu nastaje prava agonija…”Ležanje na pisti po najvećim temperaturama, samo je dio preživljenih patnji. Potom je prebačen u logor na Manjači.“Na Manjači kada sam hodao nisam mogao pomjeriti noge, nego uzmem rukom za nogavicu i pomjerim… nije bilo snage ni…”, nije mogao nastaviti. U takvom stanju deportovan je u logor Batković. Sloboda je nakon toga konačno došla. Razmijenjen je. “4. mart sam uzeo kao novi rođendan. Slavim ga kao drugi rođendan”, kazao je.
Mnogi logoraši taj drugi rođendan nisu doživjeli. Osim muškaraca, ubijane su i žene, djeca, kao i starice.“Najmlađa žrtva je Velid Bešić koji je imao dva mjeseca i još nije pronađen i pokopan. Najmlađa pokopana žrtva je Haris Džananović koji je imao pet godina, ubijen sa sestrom i majkom. Pronađeni su posmrtni ostaci i ukopani su”, rekao je glavni imam Mahir Kozarac. Za posmrtnim ostacima 471 žrtve i dalje se traga. Mnoge majke nisu dočekale da ukopaju svoje sinove. Arifa Garibović je preminula, a posmrtni ostaci šest njenih sinova ni do danas nisu pronađeni.
Izvor: Slobodna Bosna